Nevidljivi treći svjetski rat koji se upravo odvija

Danas tajno „nevidljivo oružje” predstavlja prijetnju životu zlokobniju čak i od termonuklearnog holokausta. Takvo oružje ne samo da se razvija bez znanja njegovih budućih žrtava, nego se uopće ne može otkriti u samom trenutku u kojem ubija civilno stanovništvo ili od njega čini robote .

Objavljujemo sinopsis rukopisa nikada dovršene knjige W. Bowarta i R. Suttona pod nazivom Nevidljivi Treći svjetski rat iz 1990. godine. Nevidljivo oružje i metode kontrole uma o kojima govore autori danas su aktualniji nego ikad, a činjenica da njihova saznanja potječu iz devedesetih godina prošlog stoljeća navode čovjeka da se zapita: „Ako su vlasti već tada raspolagale takvim sredstvima podčinjavanja stanovništva, što li tek imaju danas?“

Osim što je bio jedan od vođa kulture undergrounda i hipi pokreta, jedan od autora ove nedovršene knjige, Walter Bowart, napisao je 'bibliju' svih proučavatelja manipulacije umom i nevidljivog ratovanja pod naslovom Operation Mind Control: Our Secret's Government War Against Its Own People (Operacija Kontrola uma: Rat naše tajne vlade protiv vlastitog naroda). Nedugo nakon njenog objavljivanja 1978. godine knjiga je povučena iz prodaje. Evo što o svemu tome kaže jedan od čitatelja s Amazon.coma:

„Knjiga je povučena iz opticaja zato što CIA, kako sam kasnije saznao, nije željela da se javnost upozna s razmjerima i pojedinostima njenih programa kontrole uma. Koliko se sjećam, čak je i sam Walter Bowart jednom izjavio kako je sve uskladištene primjerke njegove knjige otkupila CIA. Knjiga je također počela nestajati iz knjižnica širom zemlje, a odjednom su pokupovani i svi primjerci iz knjižara, kao da ih je progutala crna rupa. Nakon te drakonske čistke sačuvano je vrlo malen broj primjeraka. Ono što je preostalo su, takoreći, raritetni i skupi primjerci, ali ovu bi knjigu trebali pročitati svi Amerikanci (i ostali; op. ur.) zabrinuti za budućnost naše zemlje. Knjiga razotkriva kako našim misaonim procesima manipuliraju političko-obavještajni 'stručnjaci', što je osobito zanimljivo imamo li u vidu stvari koje se otkrivaju u vezi „11. rujna”, rata u Iraku i špijuniranja od strane NSA (Agencije za nacionalnu sigurnost).

U jednom trenutku čak su i fotokopije te knjige koštale čitavih 75-100 dolara. Sama knjiga (1. izdanje) prodavala se i za 250 dolara (pa i današnja cijena na Amazonu nevjerojatnih je 200 dolara!?; op. ur.). Pojavilo se i drugo izdanje drukčijih korica, ali i ono je ubrzo nestalo.

Kasnije je Walter Bowart, navodno, počeo pisati i nastavak svoje knjige, ali je iznenada prestao i praktički 'nestao'. Govori se da su mu priprijetili postupkom na njegovu krajnju štetu”, što je danas zastarjela fraza u žargonu tajno-obavještajnog i špijunskog miljea koja označava ubojstvo.”

Walter Bowart umro je 18. prosinca 2007. od raka debelog crijeva u gradu Incheliumu u državi Washington. Smrt ga je prekinula u radu na nekoliko scenarija i romana.

Sinopsis nikada dovršene knjige:

ČAROBNI ARSENAL – UVOD

Moglo bi se reći da je prva eksplozija atomske bombe u Alamogordu u Novom Meksiku 1944. godine bila bljeskovit uvid o ratnicima suvremenog svijeta. Taj je bljesak zauvijek promijenio prirodu ratovanja. Ljudi koji su napravili bombu smjesta su shvatili da je konvencionalni rat odjednom postao opasan okidač koji bi u svakom trenutku mogao pokrenuti odmazdu kadru da uništi Zemlju nuklearnim oružjem. Opore činjenice nuklearnog rata učinile su civilno stanovništvo njegovom metom, čime je promijenjena bit čak i ograničenog, konvencionalnog ratnog sukoba. Barut je sada postao borbeno sredstvo ne-nuklearnih država i revolucionara koji će se boriti u dugim i razvučenim sukobima, iskušavajući strpljenje postojećih nuklearnih sila. Baš kao što je svijest o nuklearnom ratu promijenila prirodu konvencionalnog ratovanja, tako je neizbježnim učinila i nevidljivi rat (NR).

TAJNE POŠASTI

Nedvojbeno je da vlasti ipak eksperimentiraju na vlastitim građanima. U Sovjetskom Savezu žrtve nikada ne progovaraju, ali u nekom pretpostavljenom slobodnom društvu, kada bi se sjetili da su bili viktimizirani, ljudi bi vlasti čak i tužili.

U razdoblju od 1949. do 1969. tajni tim oformljen od pripadnika CIA-e i vojske puštao je na Amerikance smrtonosne klice. Opskrbljeni filtrima za nos i ostalom zaštitnom opremom, ti skroviti agenti operacije Veliki grad biološkim su oružjem (BO) napali Havaje, Aljasku, New York, Floridu i Kaliforniju. Koristeći se lažnim kovčezima i Ford-Lincolnovim Mercuryjem iz 1954. godine opremljenim dvostrukim ispušnim prigušivačima i produženim ispušnim cijevima, agenti su navukli kužne oblake iznad četiri njujorške autoceste, ispustivši ih također u vozilima krcate tunele Lincoln i Holland.

Nakon prepada na Floridu i New York došlo je do epidemije encefalitisa (upale mozga) i kašlja hripavca. Trideset godina poslije tajnog napada na Zaljev San Francisca izvršenog 1950. godine s jednog mornaričkog plovila, žrtve su konačno odgovorile gnjevnim tužbama protiv države. Tisućama Amerikanaca koji nisu imali pojma što im se događa vladini su agenti također ubrizgavali razne klice, poput klica sifilisa.

Slični incidenti događali su se i u Britaniji te u Sovjetskom Savezu. Sada, kada su nakon gotovo trideset godina objavljeni tajni dokumenti o BO-u, izlazi na vidjelo čitava pozadina sličnih jezovitih priča. Činjenica, koja je tek vrh sante leda, da su nevine civile viktimizirale njihove vlastite države, ukazuje na ogromnu prijetnju koju predstavljaju današnje nevidljive tehnologije ratovanja.

Jedini siguran način vođenja rata, uvidješe ratnici, bilo je uvođenje tihog ratovanja. Netom prije okončanja Drugog svjetskog rata započeli su različiti oblici istraživanja NR-a, a suvremeni su ratnici naposljetku iznašli brojne skrovite načine podčinjavanja neprijateljskog stanovništva, pri čemu ono uopće ne bi bilo svjesno da je rat započeo. Danas tajno „nevidljivo oružje” predstavlja prijetnju životu zlokobniju čak i od termonuklearnog holokausta. Takvo oružje ne samo da se razvija bez znanja njegovih budućih žrtava, nego se uopće ne može otkriti u samom trenutku u kojem ubija civilno stanovništvo ili od njega čini robote.

Jedino će podizanjem vela tajnovitosti i upoznavanjem čovječanstva s činjenicama o NR-u slobodni ljudi diljem svijeta moći preživjeti i izbjeći sumornu, nepodnošljivu budućnost kakvu najavljuje tehnologija Nevidljivog rata.

MIKROBIOLOŠKI HOLOKAUST

Ratnici su se bavili biološkim oružjem još od pretpovijesnog doba kada su šamani prvi put počeli trovati neprijatelje. Sjećanje na korištenje bolesti u političke svrhe tijekom križarskih ratova i inkvizicije možda su u Hitlerovom umu bila previše svježa da bi se usudio aktivirati ogroman arsenal klica kojeg su razvili nacistički znanstvenici. No, Japanci nisu imali takvog grizodušja te su, nakon rata, održana suđenja za zločine počinjene biološkim oružjem, te je tom prilikom osuđeno mnogo njihovih ratnih zločinaca. Ta suđenja, senzacionalnija inače od Nirnberškog suđenja, privukla su tek neznatnu pažnju tadašnjih medija. Kasnije je BO upotrijebljen u Koreji, a potom i u Vijetnamu. Možda je najstrašnija priča ona o istjecanju klica antraksa iz oružja u zabačenom tajnom gradu Semipalatinsku u Sovjetskom Savezu. Ondje je, prije samo nekoliko godina, umrlo na tisuće ljudi u strašnoj agoniji. Današnji razvoj na polju rekombinantne DNK prijeti ispuštanjem mutiranih sojeva biološkog oružja od kojih se svijet možda nikada ne bi oporavio. Usprkos međunarodnom sporazumu, većina država danas ne iznosi istinu kada se radi o BO-u. Prema nedavno objavljenim dokumentima Pentagona, moguće je da su Sovjeti u Afganistanu upotrijebili i kemijsko i biološko oružje.

POŠAST IZ STJENJAKA

Novosti o vojnim kanistrima iz kojih curi tajni nervni plin Weteye u Denveru u Koloradu uznemirile su stanovnike Mile High Cityja. Hoće li Denver postati prvi američki Semipalatinsk? Tijekom zadnjih nekoliko godina u Utahu i Koloradu vođene su žučne rasprave o tome kako bi se trebalo riješiti bombi s biološkim otrovom Weteye. Američka je vlada bombe htjela prebaciti na jednu udaljenu lokaciju u Utahu, s obzirom da se zadatak neutralizacije bombi činio neizvedivim. Vlasti su najavile da će bombe utovariti u zrakoplove i prevesti ih iz Denvera do tog zabačenog mjesta u Utahu. Građani obje države nisu željeli da im iznad glava prelijeću cureće bombe pa su glasno prosvjedovali. Danas te bombe s otrovom Weteyes leže u jednoj opskrbnoj stanici tik do frekventne Međunarodne zračne luke Stapleton i polagano ispuštaju svoj otrovni sadržaj, dok se zakonodavci Kolorada i Utaha bore s birokratima iz Pentagona po pitanju života i smrti, odnosno o tome što učiniti s neželjenim nervnim otrovom.

MAJSTORI UNIŠTENJA

Poput BO-a, i kemijsko je oružje (KO) razvijeno vrlo davno, a upotrijebljeno je tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata te u Korejskom i Vijetnamskom ratu. Pod krinkom 'herbicida' tijekom rata u Vijetnamu, kemijsko oružje pod nazivom Agent Orange otrovalo je tisuće američkih vojnika. I dan danas ti vojnici osjećaju posljedice, ali bez naknade Ujaka Sama (američke države) koji i dalje poriče opasnosti Agent Orangea. Ismijavajući svaki potpisani sporazum, Sovjetski Savez je napao afganistanske pobunjenike 1980. godine smrtonosnim nervnim plinom pod nazivom 'soman'. Prema general-pukovniku Nikolaju Černovu, svaku svoju diviziju Sovjeti opremaju kamionima za dekontaminaciju TMS-65. Postrojbe Varšavskog pakta pod vodstvom Sovjeta redovito uvježbavaju ratne scenarije s upotrebom nervnog plina služeći se 'živim' oružjem te raspoređivanjem stotinu tisuća pripadnika postrojbi specijalaca za biološko i kemijsko ratovanje. SAD je pohranio tri milijuna artiljerijskih granata čiji sadržaj uzrokuje grčenje tijela, zatim nekoliko tisuća bombi punjenih sarinom i stotine tisuća nagaznih plinskih mina. U američkom arsenalu oružje s nervnim otrovom obuhvaća dvije trećine od 150.000 tona otrovnog plina. Kao što je učinila s BO-om, CIA je 'testirala' kemijsko oružje na američkim građanima, napavši BZ-om stotine vojnika koji ništa nisu slutili. BZ je halucinogeno sredstvo stotinu puta snažnije od LSD-a. Žrtve BZ-a nisu bile u prilici žaliti se na nuspojave testova, budući da BZ u žrtava uzrokuje gubitak pamćenja. Unatoč ostavke obavještajnog stručnjaka CIA-e Hohna Stockwella zbog otkrivenih postupaka s kemijskim oružjem i njegovog zgražanja i prosvjedovanja protiv počinjenih grozota od strane CIA-e, moćni lobi proizvođača kemijsko-biološkog oružja danas zahtijeva odbacivanje svih sporazuma koji stavljaju izvan zakona oružje za ratovanje klicama i nervnim plinom. Razvoj kemijskog oružja poklapa se s razvojem biološkog oružja i sa stasanjem nove znanosti o genetskom inženjeringu, te predstavlja još veću opasnost, zbog svoje nevidljivosti, od dobro znanog i očekivanog nuklearnog holokausta.

KONTROLA UMA

VEZA CIA-e i NACISTA

Pritajeni majstori Hladnog rata četrdeset su godina tragali za novom tehnologijom prisilne kontrole ljudskog uma. Potkraj Drugog svjetskog rata vođe nacističkih i američkih obavještajnih agencija udružili su snage i izgradili zajedničku obavještajnu mrežu. Prije izbijanja rata, rukovoditelj nacističkih špijuna Reinhard Gehlen, OSS-ov William Donovan i FBI-ev J. Edgar Hoover udružili su se kako bi razvili oružje za kontrolu uma. Hoover i Donovan, poput njihovih nacističkih kolega, povjerili su vodećim psihijatrima u svojim državama zadaću da iznađu tehnologiju pretvaranja ljude u "automate". Nacistička su istraživanja započela tijekom dvadesetih godina na Institutu Kaiser Wilhelm. Neka od njih nadahnula su Mengelea i kompaniju da čine nečuvene strahote u koncentracijskim logorima. U početnim američkim istraživanjima kao žrtve pokusa poslužili su zaliječeni veterani Drugog svjetskog rata. Inspiracijska uloga nacističkih istraživanja u pokretanju CIA-inih operacija kontrole uma nedavno je dokumentirana sada javno dostupnim podacima o projektu Paperclip (Spajalica). Taj se projekt razgranao u niz CIA-inih projekata čiji su pokusni kunići bili nedužni civili. Tu su projekti kao što su Bluebird (Plava ptica), Artichoke, MKUltra, Midnight Climax (Ponoćni vrhunac) i drugi. Ranije neobjavljeni materijali ilustriraju kako su američki najugledniji i najutjecajniji psihijatri skovali zavjeru i upotrijebili oružje za kontrolu uma na nedužnim Amerikancima, pri čemu su imali popriličan uspjeh.

AMERIČKI FRANKENSTEIN

Kontrola uma najtraženije je vojno oružje još od vremena legendarnog vojskovođe iz drevne Kine, Sun Tzua. Razvijano je i usavršavano u kasnijim civilizacijama Indije, Kine, Egipta, Majanskog carstva, Grčke, Rima, srednjovjekovne Europe, nacističke Njemačke, sovjetske Rusije, komunističke Kine i, na kraju, Sjedinjenih Država. Neke od metoda kontrole uma su seksualna manipulacija, upotreba droga i hipnoze, promjena ponašanja i druge metode kojima se kontrolira pojedinačna sloboda misli. Usprkos ranijeg poricanja, Amerikancima je CIA uspješno ispirala mozak, a čini to i danas.

CIA U JONESTOWNU

Institucionalizirana psihijatrija postala je instrument kontrole građana u Modernoj državi. Taktika policije koja u rukama drži kontrolu uma zamijenila je kaznenopravni sustav u Sovjetskom Savezu. Iza Željezne zavjese, gdje bi nepodnošljivi uvjeti inače potaknuli otpor, psihijatrijske tehnike pretvorile su sovjetsko stanovništvo u stado uplašenih i bezvoljnih ovaca, odnosno robota. Sovjetska inačica kontrole uma uz primjenu visoke tehnologije upotrijebljena je protiv političkih disidenata. U Sjedinjenim Državama američka industrija mentalnog zdravlja priprema planove sovjetskog stila pomoću kojih želi podrovati američki pravni sustav operacijama kontrole uma. Pokojni pomoćnik kongresnika Lea Ryana, Joe Holsinger, opisujući CIA-inu upletenost u „kolektivno samoubojstvo” u Jonestownu, postavlja pitanje: Kakvu je ulogu imala kontrola uma u masakru u Jonestownu? Pomoću CIA-ine tehnologije kontrole uma, 98% američkog stanovništva podložno je prikrivenoj kontroli. S takvom stopom uspješnosti Amerika bi se mogla pretvoriti u državu poslušnih, suicidalnih zombija koju je predvidio slučaj onih što su umrli u Jonestownu.

ELEKTROMAGNETSKA KONTROLA UMA

MOSKOVSKI SIGNALI

Sovjetske snage već dvadesetak godina usmjeruju nevidljivo mikrovalno zračenje na Amerikance, uzrokujući kod njih rak, srčane probleme, katarakte i emocionalni stres. Posve je izgledno da je bizarno sovjetsko gađanje Američkog veleposlanstva elektromagnetskim valovima, tzv. „Moskovskim signalima”, bila početna salva nevidljivog rata elektromagnetskim oružjem. Dok su sofisticiranim uređajima 1962. godine 'pročešljavali' zgradu Veleposlanstva tražeći eventualno postavljene prislušne uređaje, osoblje službe sigurnosti otkrilo je mikrovalnu zraku usmjerenu ravno na Veleposlanstvo. Razumljivo, Pentagon i obavještajnu zajednicu uznemirila je mogućnost neuroloških i bihevioralnih utjecaja na diplomatsko osoblje. Krijući svoje spoznaje od osoblja Veleposlanstva koje je 12 godina bilo izloženo spomenutim napadima, CIA je pokrenula projekt Pandora nastojeći dokučiti motive Sovjeta za izvršeni mikrovalni napad. Članovi projekta Pandora otkrili su da su Sovjeti godinama provodili operacije pomnog istraživanja djelovanja mikrovalova. Svojim su istraživanjima željeli utvrditi učinak mikrovalova na emocije i um. Početkom ljeta 1965. godine trust mozgova pod paskom Pentagona – Institut za analizu obrane – sastavio je posebnu radnu skupinu želeći ponoviti sovjetske eksperimente i proanalizirati problem. Agencija za napredna vojna istraživanja (DARPA) započela je eksperimentirati s mikrovalovima na rezus majmunima u Vojnom istraživačkom institutu Walter Reed. Rezultati još uvijek nose oznaku 'strogo povjerljivo', ali na temelju skorašnjih repliciranih istraživanja saznajemo da mikrovalovi imaju 'duboke' učinke na središnji živčani sustav i promjenu ponašanja rezus majmuna.

Na sastanku na vrhu u Glassborou u New Jerseyu tijekom lipnja 1967. predsjednik Lyndon Johnson zatražio je od sovjetskog premijera Alekseja Kosigina da obustavi Moskovske signale. Godine 1969. vodeći znanstvenici na području mikrovalova okupili su se na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Virginija u Richmondu radi trodnevnog simpozija o biološkim učincima i zdravstvenim implikacijama mikrovalnog zračenja. Autoritet u domeni mikrovalova dr. Karel Marha iz Čehoslovačke ustvrdio je da bioučinci mikrovalova obuhvaćaju bolove u glavi i očima, zamor i posvemašnju slabost, vrtoglavicu i nesvjesticu, probleme sa spavanjem, razdražljivost, strah, hipohondriju, napetost, depresiju, ometanje intelektualnih funkcija i smanjenu sposobnost pamćenja. Pa ipak, većina sudionika simpozija ignorirala je temu bioefekata na ljude. No, veliko je zanimanje pokazao dr. Allan H. Frey, istraživač kompanije Randomline Research. On je ustanovio da ljudi zapravo mogu čuti pulsne mikrovalove na frekvencijama u rasponu od 300 do 3000 megaherca.

Javnost je saznala istinu tek 1972. godine kada je Jack Anderson objavio članak pod naslovom „Moskovski signali”. Nekoliko mjeseci nakon objave Andersonovog članka o mikrovalovima, Sovjeti su optužili SAD da elektronskim uređajima ozračuju šahovskog genija Borisa Spaskog zbog čega je, kažu oni, izgubio meč za naslov prvaka protiv Bobbyja Fischera. Dana 7. veljače 1976. Los Angeles Times citirao je američkog veleposlanika Waltera J. Stoessela, ml. koji svojem osoblju govori da mikrovalovi mogu uzrokovati leukemiju, rak kože, katarakte i emocionalne poteškoće. I sam je Stoessel navodno patio od tajnovite bolesti nalik leukemiji koja je dovela do krvarenja u očima i mučnine. Dva njegova prethodnika u tom Veleposlanstvu umrla su od raka. Prema Zbignewu Brzezinskom, savjetniku za nacionalnu sigurnost SAD-a, osoblje Američkog veleposlanstva u Moskvi ima najvišu stopu obolijevanja od raka na svijetu.

Danas se, unatoč kratkom predahu, bombardiranje Veleposlanstva nastavlja iako veliki dio dokaza koje su prikupile američke obavještajne agencije ostaju i dalje tajni. Međutim, podizanje poklopca s projekta Pandora otkrilo je 'kutiju' punu tajni o djelovanju mikrovalova.

VALNA DUŽINA EUGENEA

„Na nekoliko lokacija u gradu Eugeneu te u zraku tisuću metra iznad grada opažen je snažan radio signal koji bi mogao utjecati na ljudsko zdravlje”, izvijestio je lokalni list Register Guard 26. ožujka 1978. „Izvor radio signala nije nam poznat.” Tako su prvi put objavljene vijesti o mogućem štetnom elektromagnetskom utjecaju po zdravlje ljudi u nekom gušće naseljenom središtu. Nedugo prije negoli je Register Guard objavio tu vijest, jedan se sredovječni čovjek iz Eugenea imenom Walter Deposkey razbolio: pokazivao je simptome vrlo slične onima koji se pripisuju bolesnom stanju izazvanom mikrovalovima. Bio je primijetio neku čudnu vibraciju kako emanira iz unutrašnjosti njegovog doma. Čuo je neke glasove i nije mogao zaspati, a pekla ga je i rožnica oka. Industrijski higijeničar Marshall van Ert sa Sveučilišta Oregon pozvan je da ispita Deposkeyjeve tvrdnje, ali je u njegovoj kući osjetio iste simptome. Uznemiren, van Ert je proširio istragu, angažiravši nekoliko lokalnih inženjera. Oni su izmjerili neobičan radio signal za kojeg su ustvrdili da može predstavljati biološku opasnost. Nakon što je neko vrijeme salijetao službe za javno zdravstvo da prošire istraživanja, ta je događanja van Ert objavio u novinama.

Signal iz Eugenea opisan je kao radio frekvencijski puls pri 4,75 megaherca, od 1100 ciklusa u sekundi, zabilježen unutar barem dva lokalna kućanstva kao i 1000 metara iznad grada. Jačina signala procijenjena je na pet stotina tisuća watta – što deseterostruko premašuje koncesijsku granicu amplitudno moduliranog (AM) signala propisanu od američkog Saveznog povjerenstva za komunikacije (FCC). Signal je dosegnuo čak do susjednog grada Corvallisa. Otprilike 150 dokumentiranih pritužbi o djelovanju signala primoralo je guvernera Boba Strauba, senatora Marka Hatfielda i kongresnika Jima Weavera da zatraže pokretanje istrage od strane Agencije za zaštitu okoliša (EPA). Prema analizi podataka koju je obavio odjel ministarstva zdravstva za kontrolu zračenja predmnijevalo se postojanje „osnovane sumnje”, gdje su pritužbe građana povezivane s tom čudnom frekvencijom. „Bio sam iznenađen”, rekao je Clifford Shrock, analitičar radio frekvencija iz kompanije Textronix Inc. koji je napisao CIA-ine i NSA-ine priručnike o elektronici, te je dodao: „Nikada nisam vidio ništa slično.” Iz cijelog su svijeta počele pristizati brojne reakcije na tu priču. Zvali su ljudi sa sličnim zbivanjima koja su zabilježena u njihovim, a udaljenim krajevima. Nazvalo je i nekoliko tehničara koji su iznijeli svoje hipoteze o tome signalu, navodeći moguću vezu sa zračenjem tajnog oružja. Stanovnici Eugenea žurno su se počeli upoznavati s biološkim opasnostima elektromagnetskog zračenja (EMR).

No, nitko nije uspio proniknuti u bît problema iz grada Eugenea. Pomoćnik direktora FCC-ovog Odjela nadležnog za kontrolu Richard Smith krivnju je otvoreno svaljivao na mornarički odašiljač u Dixonu u Kaliforniji – tzv. „Dixon Duck” (Diksonska patka). Van Ert i ostali osporavali su taj zaključak. Mornarica je poricala svoju eventualnu umiješanost. Kada su napokon stigli tehničari EPA, procijenili su da ne postoji nikakav stvarni problem i opovrgnuli postojanje nekakvog misterioznog signala. Van Ert, Shrock i ostali s time se, dakako, nisu slagali. Oni su signal osjetili i izmjerili. Ali, nakon što su održali kraću konferenciju za tisak, istražitelji EPA vratili su se u svoje sjedište u Las Vegasu te su izbjegavali razgovor s novinarima. Istraga je tada zatvorena.

I dok neki građani Eugenea u Oregonu kažu da i dalje pate od djelovanja signala, signal iz Eugenea ostaje službeno misterij. Šerif van Ert napustio je Eugene nakon što je počeo osjećati neugodne simptome EMR-a. On je i danas uvjeren da je bio žrtvom tajnog zračenja nevidljivog oružja, što je vlada zataškala.

Stanovnici Eugenea nisu jedini koji se žale na biološki opasne učinke EMR-a. Slični simptomi primijećeni su u mjestima kao što su grad Timmons i jezero Kirkland u Kanadi. Ustanovljeno je da spomenuto štetno djelovanje potječe od emisije radio signala od strane Sovjeta, koju su radio amateri nazvali „djetlićem”. Učinci su poprilično slični biološkim opasnostima prisutnim u nevidljivom oružju kao što je elektromagnetski puls (EMP) a kojeg razvija Pentagon. Premda stanovnici Eugenea to nisu znali, i američka i sovjetska vojska godinama su radile na usavršavanju upotrebe elektromagnetskih frekvencija kao smrtonosnog psihološkog oružja.

'DJETLIĆ'

Dana 14. listopada 1976. radijske komunikacije diljem Planeta ometane su snažnim radio valovima odašiljanim iz Sovjetskog Saveza. Emitiranje se javljalo u nepravilnim razmacima i variralo je od vrlo visokih do vrlo niskih frekvencija. Kada su SAD, Kanada, Velika Britanija i skandinavske zemlje prosvjedovale protiv emitiranja tih radio valova, Sovjeti su se ispričali, pripisavši ometanje izvođenju nekih 'eksperimenata'. No tada su se značajke valnih duljina promijenile te su nastali golemi elektromagnetski stojni valovi, dugački tisuće kilometara, koji su prodirali u zemlju i protezali se sve do ionosfere. Zbog svog karakterističnog zvuka, signal je nazvan 'djetlićem'. Zvuk kojeg su čuli radioamateri iz cijeloga svijeta može se oponašati lupkanjem olovke po stolu brzinom od oko osam do četrnaest puta u sekundi. Otkriveno je da ta valna dužina potječe od eksperimenata s takozvanim „Teslinim generatorom” u sovjetskim gradovima Riga i Gomel. Popratni stojni valovi protezali su se duž obje obale Sjeverne Amerike te duž istočne granice Sovjetskog Saveza. 'Djetliću' su pripisane posljedične promjene vremenskih uvjeta koje su nastale zbog promijenjenih pasatnih vjetrova. Promjenom vjetrova došlo je do suše u zapadnim dijelovima SAD-a, s teškim posljedicama po poljodjelstvo i američko gospodarstvo. Nekoliko agencija strahuje da su takvi stojni valovi, po svemu sudeći, mogli uzrokovati raspad komunikacijskih i pogonskih sustava brodova, uključujući i naftne tankere na Atlantiku. Ali još više zabrinjava njihov mogući učinak na čovjeka.

Baš kao što živčani sustav ljudskog tijela funkcionira elektromagnetski, tako i Zemlja ima elektromagnetosferu koja se, tvrde znanstvenici, može promijeniti i izazvati dramatične promjene vremenskih prilika. Zapravo, Zemljina ionosfera titra na približno istoj frekvenciji kao i valovi ljudskog mozga, što ju čini savršenim 'prenositeljem' elektromagnetskog zračenja od kojega se moždani valovi određenog raspona mogu odbijati bez ikakve promjene frekvencije. Odnos između elektromagnetosfere i i elektromagnetske osnove ljudskog tijela može se iskoristiti kao strateško oružje. Tijekom promjene vremena svatko je, u određenoj mjeri, osjetio određene mentalne i emocionalne promjene. Zamislite moć koja se smiješi onima što, pritiskom na prekidač, mogu kontrolirati Zemljinu atmosferu i mijenjati ne samo vrijeme nego i moždane valove cjelokupnog stanovništva ciljanih područja.

Obje vlade, i američka i sovjetska, znaju da postoji jasan obrazac koji povezuje geofizičke pojave s političkim nemirima, utjecajem na zdravlje i s promjenama raspoloženja. Iz tih razloga signal 'djetlić' uzbunio je SAD.

MUNJE U RUKAMA

Već godinama Sovjeti, a u novije vrijeme i Amerikanci, istražuju mogućnosti opisane u radovima pokojnog Nikole Tesle. U SAD Tesla je došao iz Čehoslovačke te je radio i za Edisonovu i za Westinghouseovu kompaniju, gdje je izumio znamenitu Teslinu zavojnicu i izmjeničnu struju. Teslina otkrića položila su temelje razvoju televizije, radija, telegrafije, smrtonosnih zraka, elektroničkog nadzora, diktafona, uređaja za pročišćavanje zraka pa čak i tehnologije koja bi predstavljala rješenje za našu sadašnju energetsku krizu. Mnogi od njegovih izuma patentiranih davne 1900. godine još uvijek su tako napredni da ih mi ne možemo sasvim razumjeti ili testirati. Taj ekscentrični čovjek povukao se iz svog apartmana u hotelu Waldorf-Astoria u New Yorku gdje je svake večeri objedovao u večernjem odijelu za posebnim stolom u svoj nedovršeni laboratorij u Stjenjaku koji mu je služio kao utočište. Dodijeljena mu je 1912. Nobelova nagrada koju je on odbio primiti. Tesla je uistinu bio najveći genij dvadesetog stoljeća. Njegovi patenti i teorije iznjedrili su jednu novu skupinu nevidljivog oružja.

Obavještajni izvori u Kanadi, gdje su se najviše osjetili učinci signala „djetlića”, pretpostavljaju da ti signali potječu od Sovjeta, odnosno njihove vojne primjene i usavršavanja Teslinih teorija. Pentagon je oformio trust mozgova sa zadaćom da konstruira suvremene ekvivalente Teslinih uređaja i razradi njegove teorije.

Dugogodišnji Teslin poštovatelj Robert A. Golka radi u preuređenom hangaru u vojnoj zrakoplovnoj bazi Wendover u Utahu. Ondje se istražuju neki od Teslinih projekata i zamisli kao što su bežični prijenos električne struje na velike udaljenosti, stvaranje smrtonosnih zraka, nabijene čestice i mijenjanje vremenskih prilika. Ali jedan drugi istraživač na kojeg je Tesla snažno utjecao izrazio je veliku zabrinutost zbog mogućnosti da Pentagon proučava jaka, pulsirajuća električna polja unutar alfa i beta ritmova ljudskog mozga koja bi, u slučaju da budu iskorištena, mogla imati zastrašujuće djelovanje na ljudsku psihu.

PREMOŠĆIVANJE JAZA NA POLJU KONTROLE UMA

Još je 1972. godine američka Vojna obavještajna služba (DIA)51 izvijestila o sovjetskom napretku na području istraživanja kontrole uma pomoću eletkromagnetskog zračenja (EMR). Sovjeti već godinama proučavaju mogućnost kontrole uma preko EMR-a, te idu toliko daleko da istražuju njegovu povezanost s ESP-em (ekstrasenzornom percepcijom, odnosno vanosjetilnim opažanjem). Od 1960-ih naovamo DIA vrši pomne i redovite analize sovjetskih nastojanja u toj sferi. Što su te dvije države otkrile?

Kada se odašilju s neuroloških uređaja EMR-a iz vojne baze u ljudskom se mozgu mogu pojaviti zvukovi pa čak i čitave riječi. Daljinskim se upravljanjem moždani valovi mogu podesiti na željenu frekvenciju, mogu se izazvati srčani i moždani udari i epileptički napadaji. Napisana analiza DIA-e iz 1976. opisno je naslovljena kao „Štivo namijenjeno korisnicima koji se zanimaju za primjenu mikrovalne energije kao oružja”. Novije studije Pentagona potvrđuju veliku bojazan zbog vojne upotrebe elektromagnetskog spektra od strane Sovjeta te Amerikanci čine značajne napore da nadmaše Sovjete na tom polju.

SAD je pokušao premostiti jaz u domeni kontrole uma EMR-om tako što je uspostavio ogromnu mrežu sveučilišta, trustova mozgova, vojnih postrojenja i bolnica koji rade na razvoju EMR oružja. U jednom izvještaju američke vojske pod nazivom „Analiza mikrovalova u ratovanju” opisuje se korištenje mikrovalnog pojasa u svrhu kontrole ponašanja stanovništva. Premda to zna malo ljudi, Francuzi već godinama kontroliraju mase odašiljući prema njima nevidljive zrake određenih valnih dužina. Jedan bivši američki obavještajac čak tvrdi da su nacisti koristili tzv. „uređaj za izazivanje zanosa” kako bi raspirili domoljubni žar masa na Hitlerovim skupovima u Nürenbergu. Kod francuskih 'sirena' za kontrolu masa koriste se različiti nečujni zvukovi koji kod ljudi izazivaju paniku i strah te uzrokuju masovni gubitak kontrole nad peristaltikom, odnosno (jednostavno rečeno) nekontrolirano pražnjenje crijeva.

Lako je moguće da je upravo takvo oružje imao na umu bivši direktor CIA-e Richard Helms kada je 19. lipnja 1964. svjedočio pred Warrenovom komisijom. Kao tadašnji zamjenik direktora Odjela za strateške planove Helms je upozorio: „Sadašnja istraživanja ukazuju na to da Sovjeti pokušavaju razviti tehnologiju za kontrolu obrazaca ponašanja sovjetskog stanovništva u skladu s politički utvrđenim potrebama sustava. Štoviše, ista se tehnologija može primijeniti na sofisticiranije pristupe 'kodiranja informacija' i prebaciti na populacijske mete u 'borbi za umove ljudi.'”

Obje strane, i Sovjeti i Amerikanci, prikrivaju svoje spoznaje o nevidljivom oružju. U prvotnom razgovoru s autorima ovog rukopisa, pravni zastupnik Agencije za nadzor oružja i razoružanje pri američkom ministarstvu vanjskih poslova tvrdio je da nema nikakvih spoznaja o takvom oružju i da su navedene zamisli „spekulativne i futurističke”. Tek je temeljita istraga vladinih spisa otkrila da zastupnik ministarstva laže te da doista raspolaže materijalima u vezi nevidljivog oružja. Lažac je zasigurno bio upoznat sa sovjetskim amandmanom sporazuma SALT II u kojem se predlaže zabrana infrasoničnog i elektromagnetskog oružja osmišljenog da utječe na biološke mete. Zbog te utrke u razvoju tajnog oružja i zataškavanja mogućnosti kontrole uma kojima obiluju svjetski EMR sustavi prijete da naš svijet pretvore u planet zombija.

ZAGONETNO UBOJSTVO

Diljem globusa tajni pokret fizičara djeluje kao trn u stražnjici pobornika nevidljivog ratovanja, te procjenjuje najnovija saznanja na polju parafizike i otvoreno objavljuje svoja otkrića. Vrlo živopisni likovi kao što su Bob Beck iz losanđeleske udruge Biomedical Research Associates neprestano lete amo-tamo na relaciji Washington- Eugene-Kanada te iznose svoja otkrića i istražuju očekivane zločine počinjene nad okolišem od strane državnih tijela. Pripadnici te labavo ispletene mreže besplatno dijele informacije jer su zabrinuti zbog aspekata nevidljivog rata povezanih s kontrolom uma.

Bivši vojni obavještajac, umirovljeni potpukovnik u vojnim zračnima snagama SAD-a (USAF) Thomas E. Bearden, izdaje časopis pod nazivom Specula posvećen 'psihotronici' i 'bioenergetici'. Zapravo, te dvije riječi opisuju elektronsko pojačavanje telepatije i ono što se zasad naziva ESP-om. Bearden nije tek neki zabrinuti amater, on je iskusan znanstvenik čijih je nekoliko eseja o psihotroničkom oružju pohranjeno u Vojnom dokumentacijskom centru nedaleko Washingtona. Priča o njegovoj borbi da objavi knjigu o temi psihotronike i bioenergetike pod nazivom Izvještaj Excalibur (The Excalibur Stetement) ima napet pustolovno-špijunski zaplet poput kakvog trilera Iana Fleminga (autor knjiga o tajnom agentu Jamesu Bondu; op. prev.) Beardenova je knjiga trebala izaći 1978., ali je njeno izdavanje 'misteriozno' odgođeno. U vrijeme kada je rukopis pripremao za objavljivanje pripadnici 'mreže' su, jedan za drugim, doživljavali neobične sudbine.

Jedan takav slučaj je zagonetno ubojstvo za koje je osumnjičen Ira Einhorn. Einhorn, organizator 'mreže', usmjeravao je iza scene određena nastojanja kongresnika Rosea u Domu zastupnika. Jednoga dana Einhorn je, zaprepašten, otkrio već duže vremena mrtvo tijelo svog kolege istraživača u jednom kovčegu na stražnjem trijemu svoje kuće. Kada je FBI podignuo optužnicu protiv Einhorna, ovaj je pripremio žestoku obranu, što je rezultiralo velikom kontroverzom u medijima i podužom sudskom bitkom te pribavljanjem dokaza protiv ... ,[nedostaje tekst] a Einhorn se trenutno skriva, uvjeren da mu je sve to podmetnuto. Ali, tko mu je to podmetnuo? Mogle su to biti američka, sovjetska ili britanska obavještajna služba, budući da je Einhorn slobodno razmjenjivao informacije sa svim skupinama ili pojedincima koji bi ih zatražili. Kasnije, gledajući unatrag, posumnjao je da su neki ljudi koji su energično tražili da im pošalje Tesline radove možda radili za strane obavještajne agencije. Mi istražujemo FBI-eve spise operativnih predmeta i druge istrage koje otvaraju neka zanimljiva pitanja o Einhornovom slučaju.

Vodeći svoj nevidljivi rat sasvim je moguće da je američka kriptokracija napala spomenutu mrežu na isti način na koji je napala pokret za građanska prava i proturatni pokret tijekom šezdesetih.

RIJEKA STIKS

Novoumrle duše u drevnoj Grčkoj morale su prijeći dvije riječne struje prije negoli bi bile primljene u Had. Prva, rijeka Leta, brisala je cjelokupno pamćenje o netom proživljenom životu u umovima onih koji su uronili u njene vode. Druga, rijeka Stiks, krstila je tek preminule Grke, učinivši dušu „zauvijek mrtvom” i pripuštajući je kroz vrata Hada.

S istim lešinarskim humorom kojeg su demonstrirali u prošlosti, kreatori jedne od prvih verzija Pentagonovog nevidljivog oružja jamačno su sami sebe zamišljali bogovima podzemnog svijeta kada su tajni projekt 4. psihološkog odjela američke vojske nazvali Rijeka Stiks. Takozvano „Oružje iz rijeke Stiks” (River Styx Weapons – RSW) bilo je jedno od prvih prototipova elektromagnetskog oružja. RSW je pomoću mikrovalova „intenzivno narušavao tjelesne funkcije” raznih organa, poput „mozga, testisa, očiju i slično”.” Osim toga, kreatori RSW-a su tvrdili da „postoje i parafizičke koristi koje SAD i savezničke države mogu imati od pravovremeno ostvarene vojne primjene takvih učinaka.” Na temelju razgovora s glavnim protagonistima RSW-a i istraživanja pozadine tog projekta ustanovljeno je da je Američka vojska radila na parapsihološkom nevidljivom oružju još davne 1957. godine. Priča o projektu Rijeka Stiks otkriva da niti Pentagon niti CIA nisu bili baš tako nemušti kada se radi o mikrovalovima i ostalom EMR oružju kao što su to javno tvrdili. Također pokazujemo da ne samo da je američka vlada znala za takvo oružje nego je koordinirala rad raznih agencija Pentagona i obavještajnih službi, korporacija i sveučilišta u smjeru razvoja takvog oružja još od 1950-ih godina. Sljedeća tvrdnja iz izvještaja Stiks otkriva zašto su američke vlasti poduzele tako opsežne mjere zataškavanja: „Krene li se s razvojem oružja te vrste i sazna li za to javnost, može se očekivati da javni i strani izvori iznesu optužbe kako se radi o monstruoznom oružju.” Takvo se oružje, u svome začetku, smatralo isto onoliko ključnim kao i nuklearne projektile te je prethodilo onom nevidljivom oružju koje sada ugrožava život kakav poznajemo.

Prema jednom Pentagonovom istraživanju, vojska je vršila eksperimente s mikrovalovima koji su izazivali opekotine trećeg stupnja na 'subjektima' u Laboratoriju za medicinska istraživanja u Fort Knowu u Kentuckyju. Kompanija General Electric, naslanjajući se na svoja ranija samostalna istraživanja i razvoj mikrovalnog oružja protiv živih ciljeva, sudjelovala je u projektu Comet i ispitivanju psiholoških učinaka EMR-a. Ti su se projekti bavili čitavim EMR spektrom, od radiovalova do mikrovalova.

Američke su vlasti vrlo rijetko iznosile javnosti djeliće informacija o svome arsenalu nevidljivog oružja. Osobito je indikativna tvrdnja bivšeg istraživača iz Pentagonovog trusta mozgova, Lowella Pontea, o manipulaciji vremenom: „Određena vrsta radio transmisija može mijenjati magnetsko polje našeg planeta ... Snažna strujanja vjetra na nebu obično slijede to magnetsko polje. Dakle, kada ga skrenete ili počnete stvarati goleme stojne valove u atmosferi (s čime je, inače, naša vlada upoznata), tada te zračne struje skrećete, a smjer vjetrenih struja, naravno, prate i vremenske prilike.”.

Kanadska obavještajna služba na sličan je način objavila Reutersovu radiotelegrafiranu poruku 9. kolovoza 1975. u kojoj se opisuje „uvođenje elektromagnetskih valova u okoliš”. Osim već opasnih implikacija meteorološkog ratovanja i posrednih učinaka na ljudski um, aluzije na izravne čimbenike kontrole uma pažljivo su izostavljene.

Ta istraživanja, kako pokazuju otkrića kanadskih obavještajnih izvora i drugi materijali, pokazuju odnos između magnetskih polja ekstremno niskih frekvencija (ENF) i podešavanja čovjekovih moždanih valova. Razvojem zraka koje omogućuju da čovjek čuje zvukove ili pak zraka koje uzrokuju gubitak pamćenja te sadašnjim poduzimanjem golemih napora na stvaranju elektromagnetskog pulsa (EMP), uključujući ratne igre u zrakoplovnoj bazi Kirtland u američkoj državi Novi Meksiko, odškrinuta su vrata za otkrivanje razgranate mreže istraživanja i razvoja nevidljivog oružja širom SAD-a.

Iza signala iz Moskve i Eugenea, zatim 'djetlića, ubojstva iz slučaja Einhorn i projekta Rijeka Stiks krije se tajni arsenal uperen na ljudski um.

 

„OJ DOMOVINO MILA, GDJE ZOMBIJE SI SKRILA”

„To je mnogo opasnije od atomskog uništenja” - upozorava fiziolog na platnom spisku CIA-e, dr. Jose Delgado - „jer, našim znanjem, nažalost, možemo doći u priliku da razorimo Planet. A na temelju spoznaja o mozgu koje imamo možemo preobraziti, oblikovati, usmjeravati i robotizirati čovjeka. Mislim da nam u budućnosti prijeti velika opasnost ... odnosno da ćemo tada imati robotizirane ljude koji nisu ni svjesni da su robotizirani.” Ako bi itko o tome trebao nešto znati onda je to Delgado. Kao otac „elektronske stimulacije mozga (ESM), on je pripomogao pokretanju nevidljivog rata. Godinama je Delgado radio na usavršavanju tehnika koje bi psihijatrima omogućile da kontroliraju ljude radiovalovima preko elektronskih 'transpondera' (primopredajnika) usađenih u mozak. Danas se Delgadove teorije razrađuju na Kalifornijskom sveučilištu (UCLA), pod okriljem Znanstveno-istraživačkog laboratorija Los Alamos, koji je poznat kao Dom atomske bombe.

U bolnici za veterane u Loma Lindi bliski prijatelj dr. Delgada, dr. W. Ross Adey, revnosno radi na razvoju novih tehnika kontrole ljudskog mozga pomoću 'egzotičnih' energija. Adey je osobno dobio prototip sovjetskog uređaja za kontrolu uma pod nazivom Lida. Taj uređaj odašilje tri komponente boli – vrućine, hladnoće i elektriciteta – na takav način da ih ljudski um prima na velikim udaljenostima. Čovjek kojeg su Sovjeti izabrali da uvede Lidu u američko istraživanje također surađuje na tajnim projektima kontrole uma pod nadzorom američke vlade.

Jedan od prvih biokibernetičara, dr. Craig Fields, u svojim laboratorijima DARPA-e (Agencije za napredna vojna istraživanja) u Pentagonu, glavni je pokretač razvoja novih tehnika koje bi uskoro mogle dovesti do prve robotizirane vojske i elektronski kontroliranog ljudskog stanovništva. Oslanjajući se na rana CIA-ina istraživanja grubih oblika kontrole uma, vodeći članovi Američkog medicinskog udruženja (AMA) i Američkog udruženja psihijatara (APA), ključne figure američke psihijatrije i medicine, utrošili su golema državna sredstva da uspostave nacionalnu mrežu kontrole uma. Njihovi vlastiti dokumenti dokazuju njihov krajnji cilj – robotiziranje Amerike. Zvuči pomalo nategnuto? U ovom poglavlju ti uzvišeni likovi javno će se izjasniti za stvaranje zombijevske Amerike.

Možda je najveći pobornik zombijevske Amerike jedna od najuglednijih figura u američkoj psihijatriji danas – dr. Louis Jolyon 'Jolly' West. (jolly na engleskom znači 'veseo'; op. prev.). Počevši od razvijanja metoda ispiranja mozga za američko Ratno zrakoplovstvo, rada na projektu MKUltra za CIA-u, West se pozicionirao u samo središte nevidljivog rata. Westova karijera izgleda kao pomno osmišljeni špijunski 'paravan'. Budući da je stalno bio na čelu tehnologije nevidljivog oružja, West je predložio da se Nike, baza u kojoj se čuvaju projektili u gorju Santa Monica, preinači u pogon za istraživanje nevidljivog oružja te je dobio snažnu podršku tadašnjeg guvernera Ronalda Reagana. Westovi prijedlozi uključivali su kemijsku kastraciju, usađivanje transpondera u spolne organe i mozak, biološku kontrolu menstrualnih ciklusa žene u svrhu kontrole prijestupničkog ponašanja i, na kraju, zamjenu američkog pravnog sustava psihijatrijskim nadzorom. 'Veseli' West nastavlja sa svojim tajnim aktivnostima kontrole uma obnašajući uzvišene funkcije predsjednika Odjela za psihijatriju i direktora Neuropsihijatrijskog instituta pri Kalifornijskom sveučilištu (UCLA) u Los Angelesu.

Zajednički prijatelj Westa i Delgada je dr. Frank Ervin. Roman i film Michaela Crichtona pod naslovom Dokrajčeni čovjek (The Terminal Man), temeljen je na istinitoj priči jednog čovjeka, Ervinove žrtve, koji i dandanas tvrdi da je njegov mozak kontroliran mikrovalovima. Vrlo je zanimljivo da je CIA financirala istraživanja UCLA-e i razvoj opreme za odašiljanje mikrovalova koji bi u žrtvinu glavu mogli prenijeti glasove u svrhu izazivanja hipnoze na daljinu. Još jedan centar povezan s UCLA-om pokušao je, za potrebe CIA-e, još početkom 1950-ih razviti mikrovalnu zraku za izazivanje gubitka pamćenja.

U zadnjih dvanaest godina zagovornici tajnih psihijatrijskih tehnika nekako su uspjeli zauzeti mjesta pored američkih predsjednika! Nixona i Forda savjetovao je dr. Arnold Hutschnecker, čiji su rad podupirali nacisti, inače diplomant Instituta Kaiser Wilhelm (1926.) gdje su prvi put testirane prve medicinsko-psihijatrijske tehnike nevidljivog ratovanja. Carterova osoba od povjerenja, psihijatar dr. Peter Bourne, velik je dio svoje karijere posvetio psihološkom ratovanju i tehnologiji nevidljivog ratovanja te je čak prepisivao hipnotičke droge osoblju Bijele kuće.

Štoviše, financijski savjetnik i istraživački novinar dr. Harry Schultz iznosi pretpostavku da je Bourneova kontrola nad Carterom možda bila razlog nekih krajnje neobičnih političkih odluka. (Ronald Reagan, koji godinama podržava Westove bizarne zamisli, komotno bi ga mogao zaposliti u Bijeloj kući). Ukoliko se ubrzo ne stane na kraj druženju psihijatara, pobornika nevidljivog ratovanja, s američkim predsjednicima mogli bismo biti svjedoci skorašnjeg nastajanja zombijevske Amerike.

Psihotronično ratovanje

Od oružja u obliku smrtonosnih oblaka kliconoša, vojski genetskih mutanata ili stanovništva podvrgnutog kontroli uma pomoću radiovalova malen je korak do psihotroničkog oružja – agresivnih oblika psihičke energije

Sinopsis rukopisa nikada dovršene knjige W. Bowarta i R. Suttona pod nazivom Nevidljivi Treći svjetski rat iz 1990. godine. Nevidljivo oružje i metode kontrole uma o kojima govore autori danas su aktualniji nego ikad, a činjenica da njihova saznanja potječu iz devedesetih godina prošlog stoljeća navode čovjeka da se zapita: „Ako su vlasti već tada raspolagale takvim sredstvima podčinjavanja stanovništva, što li tek imaju danas?”

Osim što je bio jedan od vođa kulture undergrounda i hipi pokreta, jedan od autora ove nedovršene knjige, Walter Bowart, napisao je 'bibliju' svih proučavatelja manipulacije umom i nevidljivog ratovanja pod naslovom Operation Mind Control: Our Secret's Government War Against Its Own People (Operacija Kontrola uma: Rat naše tajne vlade protiv vlastitog naroda). Nedugo nakon njenog objavljivanja 1978. godine knjiga je povučena iz prodaje.

Slijedi drugi dio sinopsisa nikada dovršene knjige.

SLUČAJ TOTH

Od oružja u obliku smrtonosnih oblaka kliconoša, vojski genetskih mutanata ili stanovništva podvrgnutog kontroli uma pomoću radiovalova malen je korak do psihotroničkog oružja – agresivnih oblika psihičke energije. Istraživači se tom mogućnošću poigravaju godinama81, ali prava je istina počela izlaziti na vidjelo tek kada je 1977. godine KGB uhitio moskovskog dopisnika Los Angeles Timesa Roberta Totha. Bob Toth uhićen je zbog špijuniranja sovjetskih vojno-parapsiholoških tajni. Dokumenti s kojih je sada skinuta oznaka tajnosti, uključujući teleks-poruke između ministra Vancea i veleposlanika Toona, uz Tothove vlastite opise ispitivanja od strane KGB-a, razotkrivaju ogroman značaj parapsihološkog oružja82.

Razvoj parapsihologije u Sovjetskom Savezu započeo je kada je Staljin angažirao svog osobnog vidovnjaka Wolfa Messinga83. Od samih početaka pisane povijesti vojni stratezi istražuju „mračne vještine”, nastojeći ovladati psihičkom energijom84. CIA je tamnu stranu okultnoga počela uzimati ozbiljno tijekom ranih pedesetih85. Danas se parapsihologija razvila u visokotehnološko područje pod nazivom parafizika. To je znanost čiji su najistaknutiji predstavnici neki od vodećih svjetskih fizičara i psihologa86. DIA (američka Vojna obavještajna služba) procjenjuje, a druge studije iz područja obavještajne djelatnosti analiziraju, vrhunska dostignuća u parafizici i planiraju njenu primjenu na polju psihičkog špijuniranja, telepatske hipnoze pa čak i psihičke sabotaže obrambenih sustava neprijatelja87. Po vlastitom priznanju, obavještajne agencije američkih vlasti smatraju upotrebu 'bioenergetike' svojom najstrože, gotovo ljubomorno, čuvanom tajnom88.

Andrija Puharich

CIA-ino zanimanje za ESP usmjeravao je Andrija Puharich koji je kasnije postao mentorom poznatog ekstrasensa Urija Gellera89. Nakon smrti odnosno smaknuća jednog od najboljih CIA-inih dvostrukih agenata, pukovnika Olega Penkovskog, CIA je pokušala angažirati njegovog duha (!?) da špijunira Sovjete90.

PROJEKT SCANATE

Nakon što su dvojica američkih ekstrasensa (bivši diplomat pri UN-u Ingo Swann i bivši ravnatelj policije grada Brubanka, Patrick Price) prodrli u jedan od najstrože čuvanih sigurnosnih sustava Pentagona91, jedan službenik sigurnosti zavapio je da njihova mentalna postignuća čine suvremene sigurnosne mjere predostrožnosti potpuno beskorisnim. Price i Swann su sudjelovali u tajnom projektu Scanate92, jednom od mnogih takvih projekata koje su vodili trustovi mozgova kao što su SRI (Istraživački institut Stanford) za CIA-u i Pentagon. Nedugo nakon Scanatea Price je umro pod nerazjašnjenim okolnostima, ostavivši Swannu da nastavi njegovo istraživanje ekstrasenzornih fenomena pri SRI-u. Ovaj je to i učinio, ali uz određenu dozu opreza, bez mnogo isticanja, zbog bojazni za svoju sigurnost i život93. Poput svakog oružja za vođenje nevidljivog rata, vlasti i parafiziku smatraju najstrože povjerljivom. U jednoj veoma tajnoj studiji koju je za američko Vojno zrakoplovstvo pripremio SRI, naslovljenoj „Napredna tehnika procjene prijetnje”, detaljno se opisuje cijeli spektar nevidljivog oružja, uključujući parafiziku94. Godine 1979. zastupnik Charlie Rose iz Odbora za procjenu obavještajne djelatnosti kojeg je oformio Zastupnički dom Kongresa zatražio je kongresno ispitivanje američke pripremljenosti za parapsihološko ratovanje. Rose tvrdi da je vidio Swanna i ostale na djelu. Danas, začudo, Rose o svemu tome ne govori mnogo. No, daljnja su istraživanja pokazala da se parapsihološka utrka u naoružanju nastavlja.

KONTROLA DUŠE

Premda se utrkuju u razvoju parapsihološkog oružja, i američka i sovjetska kriptokracija javno „odmahuju rukom” na tu temu. Dok je CIA istraživala slične tehnike njena sestrinska agencija FDA isposlovala je zatvaranje uglednog psihologa dr. Wilhelma Reicha. Danas bi se moglo reći da je Reich zatvoren zato što je otvoreno objavljivao istraživanja iz područja parafizike. Medijski prodavači magle prodaju dezinformacije o ESP-u, trubeći već više od trideset godina o ugrožavanju „državne sigurnosti”. Reich je bio lud, rekoše oni, a istovremeno su „orgonsku energiju”, kako ju je on nazivao, određeni krugovi iz vlasti potajice nazivali 'bioenergijom' te su i sami provodili vrlo opsežna istraživanja.

Danas, unatoč umiješanosti CIA-e u „kolektivno samoubojstvo” u Jonestownu, psihijatri koji rade na CIA-inim programima kontrole uma svaljuju krivicu na religiju, optužujući je za ispiranje mozga95. Omalovažavanje parapsihologije podsjeća na dezinformacijsku kampanju o atomskom oružju koju je vodio Pentagon za vrijeme projekta Manhattan96. Samo nekoliko godina prije razaranja Hirošime istaknuti znanstvenici iz područja atomistike podsmjehivali su se samoj zamisli o atomskoj energiji, da o atomskoj bombi i ne govorimo. Kao što je natuknuo kongresnik Rose, takvi 'razotkrivači' možda rade, svjesno ili nesvjesno, na prikrivanju istine: nastojanje vlasti da u tajne svrhe upregnu samu dušu.

Kako se zaštititi od suzavca i gumenih metaka – praktično uputstvo

KAKO  SE ZAŠTITI OD SUZAVCA

Pravilo broj 1 – ostani miran!

Suzavac je kemijsko oružje koje se prvenstveno koristi za za stvaranje straha i panike. Suzavac peče. Ali strah koji stvaraju granate sa suzavcem je puno efektivniji u razbijanju mase od samog plina.

Suzavac se najčešće ispaljuje u obliku granata i puški koje liče na sačmarice. Tako ćeš najverovatnje čuti pucnjeve.

Nakon što čuješ pucanj, pogledaj gore; trebao bi vidjeti bijeli trag koji granata ostavlja za sobom. Ako granata ne leti točno prema tebi, nema razloga da se pomičeš. Ostani na mjestu. Pokušaj procijeniti gdje će granata pasti i upozori ljude. Ako granata ide točno prema tebi, pripremi se tako što ćeš na kratko ubrzano disati i unijeti veću količinu kisika u krv. Djelovanje suzavca je samo privremeno od 5 do 30 minuta.

Granata u većini slučajeva eksplodira u zraku, ali ne uvijek. Ovo će djelovati strašno dok se ne navikneš. Nakon eksplozije, ostaće sam mali spremnik u obliku paka za hokej koji će ispuštati plin.

Vjetar je sada tvoj prijatelj; nakon eksplozije, kreći se uz vjetar kako bi on otpirio sav suzavac što dalje od tebe.

Ako si oprezan i koristiš se pravilima, suzavac ti gotovo ništa ne može učiniti!

Pravilo broj 2 – nosi rukavice!

Obavezno nosi rukavice kako bi pokupio spremnik sa suzavcem koji će biti vruć i bacio ga nazad , i time zaštitio ostale ljude.

UPOZORENJE: Ne pokušavaj skupljati granate koje još nisu eksplodirale, zato što ovo može uzrokovati ozbiljnijom povredom. Neke granate, naravno, nisu funkcionalne, ali ne vrijedi riskirati.

UPOZORENJE: Ukoliko pokupiš spremnik sa plinom, odjeća će ti sigurno biti natopljena suzavcem. Ovo je veoma neprijatno i biće potrebno temeljno pranje jakim deterdžentom da se kemikalije izvuku iz odjeće.  Kemikalije iz suzavca su aktivne danima, tako da je najbolje izbegavati kontakt sa zaprljanom odjećom.

Pravilo broj 3 – Nosi odjeću koja je pretežno od najlona ili poliestera!

U njoj se teže zadržava suzavac nego u odjeći od prirodnih materijala! Nikako ne nosi majce sa kratkim rukavima ili kratke hlače kako bi sprječio izlaganje kože kemijskim sredstvima.

Pravilo broj 4  – Zaštiti usta, oči i nos!

Najbolja zaštita od suzavca je gas maska.

Imroviziranu masku možeš napraviti i sam.

1.    Uzmi flašu od 2 litre.

2.    Isjeci je po dimenzijama sa slike.

3.    Isjeci i zaljepi komad spužve oko rubova.

4.    Zašij ili zaljepi komad tkanine oko spužve.

5.    Na dno flaše stavi medicinsku masku. Na flašu zakači gumicu za vezivanje oko glave medicinske maske.

Sa sobom nosi flašicu octa kojom ćeš natopiti medicinsku masku prije nego što staviš improviziranu gas masku na glavu.

Umesto improvizirane gas-maske možeš upotrebiti maramu ili neku drugu tkaninu kojom ćeš prekriti usta a koja je natopljena u ocat ili limunov sok. Jabukov ocat ima ugodniji miris od običnog, a jednako je efekno. Udisanje octa nije ni malo zabavno, ali naspram suzavca djeluje kao svježi povjetarac. Na žalost, ocat će djelovati samo nekoliko minuta, i zato će ti biti potrebno više marama i flašica octa. Ponovno navlačenje marame pune suzavca nije nimalo zabavno. Pobrini se da ti je marama čvrsto vezana oko usta i nosa.

Ako nemaš ocat ili limunov sok, ponesi  crni luk i njime trljaj oči, stavi ga nos i tako diši. Crni luk poništava efekat suzavca.

Takođe su ti potrebne naočale koje prijanjaju uz lice (poput skijaških ili zaštitnih) Jedno je kada te peče grlo ili nos, drugo je kada ne možeš vidjeti.

Ako nemaš naočale ili bilo kakvu vrstu maske, upotrebi košulju, udiši zrak unutar nje, pošto postoji manja cirkulacija zraka, i samim tim manja koncentracija plina, ali da je kontraproduktivno kada tkanina postaje zasićena.

NIKAKO nemoj nositi leča na protest, zato što će se suzavac zaglaviti ispod njih, dodatno ti iritirati oči i na kraju dovesti do oštećenja rožnice.

Prva pomoć

Nelagodnost od suzavca obično nestaje posle 5-30 minuta Prva pomoć za oči je isprati ia sterilnom vodom ili fiziološkim rastvorom. Ruke nikako ne prati vodom već octom ili limunovim sokom. Ako si bio izložen djelovanju suzavca, poslje toga nikako ne pij vodu neko vrijeme jer ona čini stanje još gorim. Umjesto vode pij sok od cijeđenog limuna.

UPOZORENJE: Iako suzavac ne ubija ljude postoje određene kategorije ljudi na koje može fatalno utijcati:

• Ljudi sa bolestima dišnih puteva, kao što je recimo astma.

• Osetljive osobe poput beba, starijih i imunološki oslabljenih.

• Osobe sa kroničnim bolestima ili one koje upotrebljavaju ljekove koje slabe imunološki sistem.

• Dojilje jer rizikuju prenošenje toksina na  dijete.

• Ljudi sa kožnim oboljenjima ili oboljenjima očiju.

Zato te molim, da ako takve ljude vidiš na protestima ili barikadama, upoznaš sa opasnostima i zamoliš da odu kućama. Takođe, nemoj dozvoliti da se takvi ljudi pojavljuju na demonstracijama kako ne bi dovodili svoj život u opasnost.

Suzavac se ponekad izbacuje u vidu kanistera iz oklopnih vozila što može da izgleda zastrašujuće ali ne paniči! Koristeći se navedenim pravilima, upotrebom rukavica možeš vratiti kanister suzavca pošiljiocu. Rukavice su bitne jer je kanister vreo! Ako možeš, baci kanister u otvoreni prozor oklopnog vozila, ili ispod motora.

KAKO  SE IMPROVIZIRANIM SREDSTVIMA ZAŠTITI OD GUMENIH METAKA

Gumeni metak ti se prijatelju, sastoji od projektila koji je napravljen od gume ili metalnog projektila koji je obložen gumom, i može  se ispaljivati iz uobičajenog vatrenog oružja (pištolja i sačmarica), ili posebno konstruiranih  sredstava za razbijanje demonstracija. Ova vrsta municije pripada grupi tzv. nesmrtonosnog oružja. Upotreba gumenih metaka je najčešća u policijskim jedinicama i to prilikom razbijanja demonstracija, kada se običnom tjelesnom silom ne može postići efekat. U zadnje vrijeme ova specijalna municija se proizvodi od materijala koji su slični gumi, čije je glavno svojstvo (za razliku od gumenog projektila) da amortizira nekontrolirani rikošet ili odskok.

U teoriji, kinetički efekat municije je dovoljan da izazove bol, ali ne i povrede. Obično se na mjestu udara javljaju ogrebotine i hematomi. Međutim praksa upotrebe te municije registrira prijelome kostiju, razorne rane mekih tkiva lica, povrede koje su teške-opasne po život, čak u nekim slučajevima i sa smrtnim ishodom.

Što je to rastojanje manje, povrede su teže. U vezi s tim, naučnici sa Izraelskog Instituta za tehnologiju su analizirajući okršaje u pojasu Gaze, odnosno povrede demonstranata iz ovih sukoba, a nastalih od gumenih metaka, upozorili da svako ispaljivanje gumenog metka sa rastojanja manjeg od 40 metara jeste životno opasno po upucanog! Takođe, savjetovali su policajcima i vojnicima, pucanje u noge kako bi se izbjegle teže i po život opasne povrede upucanih.

Pravilo broj 1 – Zaštiti lice!

Najveći broj teških telesnih povreda, pa i onih opasnih po život, upotrebom gumenih metaka nastaje na licu – lomovi vilice, jagodične kosti, nosa, izbijanje oka i sl.  Zato demonstranti na Zapadu sve više nose tzv. paintbol-maske koje su se jako dobro pokazale u zaštiti od gumenih metaka. Isto i tebi savetujem!

Pravilo broj 2 – Zaštiti glavu!

Zapamti, pogodak gumenim metkom u sljepoočnicu je fatalan! Da zaštitiš glavu može ti pomoći obična moto ili biciklističa kaciga. Vojni šljem ja naravno najbolji, ali izbor je na tebi. Kaciga je dobra, i da te zaštiti od udarca zlotvorske   palice u glavu, zato nikad ne zanemaruj ovaj savjet!

Pravilo broj 3 – Zaštiti grudni koš i stomak!

Demonstranti na Zapadu danas sve više koriste tzv. paintbol zaštitne prsluke, koje, kao i tzv. paintbol-maske, možeš kupiti kod nas. Ovi zaštini prsluci pružaju solidnu zaštitu od gumenih metaka, i mogu se dodatno ojačati ušivanjem vrećica s pijeskom s unutrašnje strane. Ako nisi u prilici da nabaviš ovaj prsluk, možeš uzeti običan lovački prsluk, i s njegove unutrašnje strane ušiti vrećice s pijeskom što će te zaštiti i od direktnih pogodaka u grudi i stomak.

Pravilo broj 4 zaštiti ruke i noge!

Rezultat direktnog pogodaka gumenim metkom u koljeno ili lakat je njihov lom! Da bi ih zaštitio koristi štitnike za koljena i laktove koje koriste vozači rolera ili skejta. Nije naodmet da zaštitiš i potkoljenice. To možeš učiniti običnim nogometnim kostobranima.

Improvizirani štitovi

Osim za zaštitu pojedinačnih delova tela, demonstranti na Zapadu koriste i improvizirane štitove čime čitavo tijelolo štite od gumenih metaka, vodenih šmrkova i palica. Improvizirane štitove ja lako napraviti od metalnih ili plastičnih buradi. Bure se isječe uzduž po sredini, i navare mu se ručke za držanje.  Uzgred, kad sam već kod palica zlotvorskih, ne plaši ih se! Ako se uplašiš, strah će te ili ukopati u mjestu, i dobićeš udarac, ili ćeš početi bježati i tako opet dobiti udarac. Kad zlotvor zamahuje, kreni direktno u njega, čime ćeš smanjiti rastojanje i njegova palica ti neće moći ništa. Dobro bi bilo da sa sobom nosiš farbu u spreju, i da taj sprej držiš u ruci kad se zlotvor sprema da te napadne palicom.

U trenutku kad direktnim ulaskom u njega smanjuješ rastojanje, poprskaju mu farbom vizir, ili lice ako mu vizir nije spušten. Djelovanje farbe će biti takvo da on neće moći da vidi gdje da se udari. Čovek koji ne vidi ne može da se bori, zar ne? To ti je prijatelju moj, jedan od trikova kojima je CIA obučavala demonstrante u Egiptu, a danas u Siriji i Iranu…

ČERNOBILSKA KATASTROFA

Černobil je mali gradić u Ukrajini, gotovo na samoj granici Ukrajine s Bjelorusijom subote 26. travnja 1986 bio potpuno nepoznat u svjetskim okvirima, a nakon tog datuma postao sinonim katastrofe radi eksplozije unutar nuklearnog reaktora koja je prouzročila najveću nuklearnu katastrofu u povijesti. Sama nuklearna elektrana nije bila smještena u samom gradu Černobilu već ustvari 18 km sjeverozapadno od gradića Černobila, a sastojala se od četiri reaktora tipa RBMK-1000koji je sve do, od kojih je prvi stavljen u pogon 1977 godine, a kobni četvrti reaktor 1983 godine. Černobilska nuklearna elektrana je u punom kapacitetu sa sva četiri reaktora u radu davala otprilike 10 % ukupne električne energije Ukrajine. Eksplozija je globalno odjeknula u svim svjetskim medijima i pojavio se velik strah u sigurnost sovjetskih nuklearnih postrojenja te je i sama sovjetska vlada pod pritiskom svjetske javnosti morala maknuti veo tajnosti sa svojih nuklearnih projekata, budući da su daljnje eksplozije uzrokovane eksplozijom unutar nuklearnog reaktora četiri proširile radioaktivni oblak izvan granica tadašnjeg sovjetskog saveza u istočnu, zapadnu i sjevernu Europu pa čak i u neke istočne dijelove sjeverne Amerike.

EKSPLOZIJA NUKLEARNOG REAKTORA BROJ ČETIRI

Dan uoči kobne eksplozije, odnosno 25. travnja 1986 godine vršena su testiranja u nuklearnoj elektrani koja su trebala testirati sposobnost turbina da generiraju dovoljne količine električne energije za pokretanje sigurnosnih sistema samog reaktora. Budući je za rad nuklearnog reaktora RBMK-1000 potrebna voda koja neprestano cirkulira u jezgri dokle god ima nuklearnog goriva, cilj testa je ustvari bio utvrditi mogu li turbine u fazi gašenja proizvesti dovoljno energije da pokrenu vodne pumpe o kojima ovisi rad samog nuklearnog reaktora. U skladu s tim testiranjem tijekom četvrtka 25. travnja 1986. godine pripremljeni su svi potrebni uvjeti kako bi testiranje moglo početi te se tako počela postepeno smanjivati i produkcija električne energije sve do 50% posto mogućnosti reaktora, a zatim se potpuno neočekivano isključila regionalna elektrana koja je to područje opskrbljivala potrebnom električnom energijom. Nakon toga uslijedila je naredba od strane kontrolora u Kijevu da se daljnje postepeno smanjivanje odgodi jer je još bila večer te je struja bila potrebna čitavoj regiji. Zahvaljujući toj neželjenoj okolnosti testiranje je odgođeno i povjereno u ruke noćne smjene koja je imala vrlo malo iskustva s radom u nuklearnim elektranama jer je velika većina njih bila dovedena iz elektrana koje su funkcionirale na ugljen.

Nuklearni reaktor broj četiri nakon eksplozije. Vidljiva su znatna oštečenja reaktora (u sredini) i generatorske zgrade (dolje).

Oko 23 sata navečer tog dana kontrolor je dao odobrenje za nastavak postupka te je nazivna snaga reaktora od 3.2 GW trebala biti smanjena na 0.7-1.0 GW kako bi se moglo provesti testiranje na donjoj granici snage reaktora. No problem je postojao u činjenici što nova smjena nije znala da je prva smjena već uradila postepeno smanjivanje snage reaktora, te su slijedili izvorne smjernice testiranja, a što je prouzročilo prebrzo smanjenje snage reaktora. Posada je vjerovala kako je uzrok brzom opadanju snage reaktora kvar u jednom od automatskih regulatora snage, što je bio potpuno pogrešni zaključak. Prilikom rapidnog opadanja snage reaktora, reaktor proizvodi više nuklearno otrovnih produkata xenon-135, a koji su uspjeli smanjiti snagu na 30 MW što je otprilike samo 5 % one snage koja se testiranjem htjela postići. Nakon toga posada elektrane poduzela je sigurnosne mjere u vidu uklanjanja kontrolnih poluga (control rods) iznad nuklearnog reaktora no to nije previše pomoglo jer se snaga reaktora povećala samo do 200 MW, što još uvijek nije predstavljalo ni trećinu minimuma potrebnog za eksperiment. Čak i usprkos toj činjenici posada je odlučila nastaviti sa eksperimentom te su u 01:05 sljedećeg dana bile uključene vodne pumpe koje su trebale biti pogonjene od strane turbina, te tako povećale protok vode iznad dopuštenih sigurnosnih mjera u 01:19. A u točno 01:23:04 započeo je fatalni eksperiment. Na kontrolnoj ploči nije bilo nikakvog znaka koji bi upozoravao posadu na opasnost koja im prijeti. Crpkama za vodu je bio prekinut dovod energije, a turbina je bila odvojena od reaktora te se iz tog razloga povećala količina pare u središtu reaktora, a time i temperatura te su se u cijevima počeli stvarati džepovi pare.

Princip rada reaktora RMBK-1000 ima veliki koeficijent ispražnjenja. Koeficijent ispražnjenja (void coefficient) je broj koji služi za procjenu koliko se povećava ili smanjuje termalna produktivnost nuklearnog reaktora, a u ovom slučaju pozitivni koeficijent ispražnjenja naglo je povećao snagu reaktora budući se smanjila voda koja inače apsorbira neutrone te je u tom stanju reaktor postao vrlo nestabilan i nepredvidljiv. U 01:23:40 operatori su pritisnuli dugme na kontrolnoj ploči AZ-5 koje se koristi za isključivanje reaktora u slučaju nužde, a time su također stavljene u rad i manualne kontrolne poluge koje su ranije bile izvađene. No sporost mehanizma umetanja kontrolnih šipaka koje traje od 18-20 sekundi te loš dizajn kontrolnih šipaka ustvari su postigli suprotni efekt te povećali samu brzinu reakcije. U tom stadiju zbog povećane proizvodnje energije nastala je deformacija rada mehanizma kontrolnih poluga jer su se kontrolne poluge zaustavile na jednoj trećini punog ciklusa i nisu mogle zaustaviti reakciju. Sedam sekundi kasnije u 01.23.47 snaga reaktora porasla je na 30 GW, odnosno deset puta više od uobičajenoga te su se počele otapati cijevi za gorivo i rapidno se povećao pritisak pare, a sve to rezultiralo je ogromnom eksplozijom pare koja je pomaknula i uništila poklopac reaktora i cijevi hladila te napravila ogromnu rupu u krovu. Nakon što je odletio komad krova došlo je do reakcije između kisika iz zraka sa vrlo visokim temperaturama reaktora i grafitnog moderatora na krajevima kontrolnih poluga, uzrokujući takozvanu "Grafitnu vatru" koja je najviše pridonijela širenju radioaktivnog oblaka na daljnja područja.

STANJE ZA VRIJEME NESREĆE I POSLJEDICE NESREĆE

Posljedice nuklearne katastrofe u Černobilju. Radioaktivni plinovi dospjeli su čak do Italije i Njemačke.

Stanje za vrijeme nesreće je bilo veoma loše i to prvenstveno zbog dva faktora: nepripremljenosti na mogućnost nesreće te pomanjkanja adekvatne opreme, a što je dovelo do mnoštva daljnjih negativnih posljedica i krivih procjena o tome što dalje napraviti. Stupnjevi radijacije u najžešće pogođenim područjima iznosili su oko 20.000 rendgena po satu, a usporedbe radi smrtonosna doza radijacije iznosi oko 500 rendgena na pet sati. To je rezultiralo činjenicom da su neki nezaštićeni radnici u samo nekoliko minuta zadobili smrtonosne doze radijacije. Negativnu okolnost je predstavljala naročito činjenica da osoblje elektrane nije znalo koliko je radijacija ustvari velika jer je glavni uređaj za mjerenje radijacije stradao prilikom eksplozije, a svi ostali uređaji imali su premalu skalu očitanja radijacije (0.001 R/s) te su pokazivali samo da je stupanj radijacije iznad gornje granice skale. Poradi toga posada elektrane krivo je pretpostavila kako stupanj radijacije iznosi negdje oko 3.6 R/h dok je stvarni stupanj bio oko 5.600 puta veći. Zbog tih lažnih prikaza tada jedino radećih uređaja šef posade Aleksandar Akimov je procijenio da je reaktor ostao netaknut, te olako ignorirao dokaze u formi komadića grafita i goriva reaktora oko zgrade, a kasnije je čak ignorirao i očitanja novog dozimetra radijacije koji je pokazivao povećani stupanj radijacije tvrdeći kako je riječ o neispravnom uređaju. Akimov je zajedno s posadom ostao do jutra nastojeći napumpati vodu u reaktor, a da pritom nitko od njih nije nosio zaštitno odijelo. Posljedica toga bila je smrt od posljedica radijacije Akimova i svih članova posade u roku manjem od tri tjedna nakon nesreće. No među žrtvama nije bila samo neiskusna posada elektrane jer su u pomoć posadi pristigli i vatrogasci kako bi ugasili vatru koja je izbila kao posljedica eksplozije, a kojima nije rečeno da je riječ o eksploziji nuklearnog reaktora, te su oni mislili, a i postupali kao da je riječ o gašenju običnog požara izazvanog strujom. U pet sati ujutro vatrogasci su ugasili požar, no velika većina njih zadobila je smrtonosne doze radijacije.

27. travnja, dan poslije eksplozije reagirala je i sovjetska vlada nakon što se uvjerila u visoki stupanj radijacije te evakuirala stanovništvo okolnog grada Pripyata. Od posljedica radijacije neposredno nakon nesreće stradao je ukupan broj od 29 spasilaca, vatrogasaca i članova posade, a oko 350.000 ljudi evakuirano je iz kontaminiranih područja u blizini reaktora. Prema procjenama agencijama UN-a daljnjih 4.000 do 9.000 ljudi je umrlo od posljedica te nuklearne katastrofe čiji je stupanj radijacije prema procjenama bio jednak onome od 400 atomskih bombi bačenih na Hiroshimu. Ekosistem u blizini reaktora također je pretrpio katastrofalne posljedice jer su četiri kvadratna kilometra okolne šume promijenile boju u nijansu ljubičasto-smeđe boje, te su prozvane "Crvenom šumom" (Red Forest) od strane BBC-a, a stradao je i velik broj životinja dok su neke u potpunosti izgubile sposobnost razmnožavanja.

MOGUĆI UZROCI KATASTROFE

Dvije su osnovne i oprečne teorije zašto je došlo do nuklearne katastrofe u Černobilskoj nuklearnoj elektrani. Prva teorija isključivim i jedinim krivcima smatra osoblje koje je u to vrijeme radilo u elektrani, dok druga teorija smatra kako je za katastrofu isključivo kriv dizajn nuklearnog reaktora RBMK-1000. Također postoji i teorija zavjere koja smatra kako se otpočetka znalo da RBMK reaktor ima ozbiljnih problema te da se su te informacije namjerno skrivene od osoblja te kako je to ustvari glavni razlog zašto je većina osoblja bila sastavljena od ljudi koji nisu znali gotovo ništa o RBMK reaktoru.

Kao glavni razlozi u prilog teorije o lošem dizajnu reaktora navode se opasno visoki koeficijent ispražnjenja što pospješuje nuklearnu reakciju ukoliko se u reaktorskoj vodi za hlađenje počnu stvarati mjehurići pare te vrlo lako dovodi do nekontrolirane reakcije, ukoliko nema vanjskog posredovanja. S druge strane veliki nedostatak reaktora je bio i u građi kontrolnih poluga. Naime u nuklearnom reaktoru se kontrolne poluge stavljaju u reaktor kako bi se usporila reakcija, a u reaktoru RBMK su krajevi tih kontrolnih poluga u dužini od jednog metra bili od grafita, šuplji i napunjeni s vodom dok je stvarno funkcionalni ostatak koji apsorbira neutrone i sprečava reakciju bio napravljen od borovog karbida. Zbog tog dizajna u trenutku kad su šipke inicijalno umetnute u reaktor grafit koji je neutronski moderator ustvari je pospješio nuklearnu reakciju, umjesto da je uspori. Poradi toga se i u prvih nekoliko sekundi od aktivacije kontrolnih poluga povećala produktivna snaga reaktora, umjesto da se je kako je to bilo željeno smanjila. Nepripremljeno i neiskusno osoblje nije znalo da su postigli suprotan efekt. Također kanali s vodom teku vertikalno kroz jezgru što znači da se temperatura vode povećava kako voda ide prema gore i stoga čini temperaturno stupnjevanje u jezgri. Taj efekt naročito dolazi do izražaja ukoliko se gornji dio pretvori u potpunosti u paru jer taj dio nakon te pretvorbe više nije propisno i dovoljno hlađen te se time znatno povećava reaktivnost. U prilog lošeg dizajna svakako valja ubrojiti i samo djelomični sustav zaštite od kontaminacije, a kojim su se htjeli izbjeći veliki troškovi koje bi puni sustav zahtijevao obzirom na veličinu reaktora, a reakciji su svakako pridonijeli i nusprodukti fisije koji su se taložili u radu reaktora koji je bio u pogonu duže od dvije godine.

Kao glavni razlozi teorije po kojoj je osoblje isključivi krivac za nastalu nuklearnu katastrofu ističe se da se osoblje nije držalo propisanih procedura i sigurnosnih mjera i to prvenstveno zahvaljujući njihovom neznanju i neiskustvu, loše komunikacije između glavnih operatora i samog osoblja u elektrani te naročito činjenica da je noćnu smjeno radilo drugo osoblje koje nije bilo upoznato s problemima oko prvotnog provođenja testa od strane dnevnog osoblja te ponovno započelo ispočetka provoditi već započeti proces.

ČERNOBIL DANAS

Černobil danas. Na sredini slike je betonski sarkofag koji okružuje kobni reaktor broj četiri.

Prije eksplozije planirano je proširenje nuklearne elektrane s još dva reaktora, ali nakon havarije nuklearnog reaktora broj četiri prekinut je daljnji rad na nedovršenim reaktorima pet i šest, a oštećeni reaktor četiri je bio zatvoren te je između mjesta nesreće i operacijskih zgrada postavljeno 200 metara betona. Prva tri reaktora su ipak uredno nastavila s radom zbog pomanjkanja struje u Ukrajini. No i oni su u ovom trenutku stavljeni van pogona i to reaktor broj dva nakon požara koji je izbio 1991, reaktor broj jedan 1996, a reaktor broj tri 2000 godine kada ga je prilikom svečanosti zatvaranja kompletne elektrane zatvorio tadašnji predsjednik Ukrajine Leonid Kutchma.

No još uvijek potencijalna opasnost leži u takozvanom betonskom sarkofagu, kako je u javnosti poznat zaštitni sloj betona stavljen preko oštećenog reaktora broj četiri, odnosno njegovoj sposobnosti da zadrži radijaciju. Naime budući da je sarkofag bio ishitreno napravljen poradi brzog sprečavanja daljnjeg širenja radijacije ne predstavlja dugoročno optimalno rješenje, a već je također prošao i znatan niz godina od njegove izgradnje te se na njemu jasno vide znakovi vremena. Procjene govore da bi već jedan manji potres bio dovoljan da sruši krov sarkofaga, a što bi značilo ispuštanje novog radioaktivnog oblaka. Velik problem predstavlja i voda koja ulazi u sarkofag, te širi radioaktivne čestice čitavom uništenom zgradom, a u zadnje vrijeme velik problem predstavlja i prašina budući se mnoge radioaktivne čestice slične pepelu gomilaju i talože. Taj problem je djelomično otklonjen ugradnjom filtracije zraka 2001 godine. Ukrajinska vlada je u rujnu 2007 usvojila prijedlog za izgradnjom čeličnog kućišta oko reaktora koji će stajati 1.4 milijardi dolara, a koji će biti dugačak 200 metara i širok 190 metara. Njegova gradnja trebala bi biti završena 2012 godine. Završetkom gradnje tog čeličnog kućišta trebalo bi se započeti i sa rastavljanjem samog nuklearnog reaktora.

ZAKLJUČAK

Černobilska nuklearna katastrofa najgora je nuklearna katastrofa u ljudskoj povijesti koja je pozitivno osvijestila svjetsku javnost oko potencijala opasnosti koju u sebi nosi nuklearna energija. Ova nuklearna katastrofa pokazala je kako skupe mogu biti greške prilikom rada sa nuklearnim reaktorima i nagnala Vlade država koje koriste nuklearne elektrane da traže nove i sigurnije vrste nuklearnih reaktora te da postave na najviši mogući stupanj sigurnosne mjere oko postupanja u nuklearnim elektranama. O tome je li katastrofa nastala zbog lošeg i neiskusnog osoblja ili zbog lošeg dizajna još se uvijek vodi debate, iako su vjerojatno oba ta uzroka pridonijela nuklearnoj katastrofi. 29 ljudi umrlo je od posljedica izlaganju radioaktivnim tvarima nedugo nakon eksplozije, a UN pretpostavlja kako će od posljedica kontaminiranosti okolnih područja umrijeti još nekoliko tisuća ljudi.

Budući da sa rastom stanovništva raste i potreba za energijom, tako raste i potreba za ovim vidom energije koji za razliku od tradicionalnih neobnovljivih izvora gotovo da i ne ispušta opasne stakleničke plinove, a novo konstruirane nuklearne elektrane pokazale su se vrlo pouzdanima i sigurnima te što je najvažnije i ekološki prihvatljivima. No kao što se najbolje vidjelo iz ovog primjera, greške u radu nuklearnih elektrana se jako skupo plaćaju te je stoga potreban maksimalni mogući oprez, strogo poštivanje sigurnosnih mjera, vrhunski osposobljenu posadu tih elektrana te kvalitetu izrade potrebnih dijelova te i opciju za sigurnim suzbijanjem katastrofe ukoliko dođe do najgorega. Samo se zadovoljavanjem tih uvjeta može spriječiti izbijanje nove katastrofe i osigurati siguran princip rada nuklearnih elektrana koje namiruju 16% ukupnih potreba svijeta za energijom. Na Černobilskom primjeru se puno toga moglo naučiti, a i naučilo se, te su nuklearne elektrane postale mjesta najvećeg mogućeg opreza. Time naravno nije riješen problem odlaganja nuklearnog otpada, naročito ne u siromašnijim državama, a velik problem predstavlja i terorizam koji bi se mogao okrenuti korištenju nuklearne tehnologije. Na tome već uvelike rade kako međunarodne organizacije, tako i vlade država koje koriste ovaj oblik energije, iako naravno opasnost uvijek postoji.

AKUTNI RADIJACIJSKI SINDROM

Početni klinički manifestni odgovor u prvih 48 sati

 RANI GASTROINTERSTINALNI SINDROM

0.2 Gy anoreksija

0.25 Gy mučnina

1 Gy povraćanje

1.5 Gy proljev

APSOLUTNI BROJ LIMFOCITA je od velike dijagnostičke vrijednosti.

N limfocita / mm3

oštećenje

prognoza

uzrokovano dozom

1500-2000

normalno stanje

1000-1500

umjereno oštećenje

dobra prognoza

2-4 Gy

500-1000

teško oštećenje,

dobra prognoza uz liječenje

4-5 Gy

100-500

vrlo teško oštećenja

slaba prognoza i uz liječenje

iznad 5 Gy

ispod 100

smrt u 100% slučajeva

smrt u 100% slučajeva

KROMOSOMSKE ABERACIJE

Chromosome aberration, nepravilnosti u broju ili strukturi kromosoma koje mogu nastati tijekom razvoja embrija ili nakon djelovanja jakih mutagenih faktore iz okoline. Veliki broj agensa uzrokuje aberacije; pušenje, lijekovi, radijacija... C.a. se uglavnom javljaju u obliku umnoženja (duplication) gubitka (deletion), zamjene pozicije (translocation) ili zamjene u redoslijedu (inversion) genetskog materijala.

Pri dozi većoj od 5-10 cGy kromosomske aberacije će se javiti već za 48 sati.

Aberacija koje uzrokuje zračenje su specifične. Određuju se promjene na  kromosomima perifernih limfocita (limfocita iz periferne krvi). Limfociti se nasade i moraju proći određeni broj dioba; više od 200, nakon čega se pretražuju. Ako postoje aberacije se uočavaju na kromosomima; prstenovi, bicentric (isochromosome?). Broj aberacija je proporcionalan dozi zračenja. Limfociti se u krvnom optoku gotovo ne mijenjaju i promjene koje nastaju  na njima su gotovo neprimjetne. S vremenom i te promjene nestaju.

CRVENILO KOŽE

Crvenilo kože se javlja nekoliko  minuta, pa do nekoliko sati nakon ozračenija od nekoliko Gy.

Ovisno o dozi javit će se različite promjene ne koži;

1.      eritem - 3 Gy

2.      ranjivo vlažno područje - 15 Gy

3.      ulceracije - 20 Gy

4.      gangrena - 30 Gy

Pojava kliničkih simptoma mučnine i povraćanja javlja se nakon  1 Gy.

Konkretno, ovisno o dozama povraćanje se javlja;

   24 h nakon doze od 1 Gy,

   3 sata nakon doze od 2 Gy

   2 sata nakon doze od  4 Gy,

   1 sat nakon doze od 6 Gy

Eritem na cijelom tijelu će se javiti nakon doze veće od 4 Gy ili lokalnog površinskog ozračivanja jačeg od 6 Gy.

Proljev se javlja pri dozi većoj od 4 Gy.

Simptomi CNS-a će se javiti ukoliko je glava primila najmanje 20 Gy ili cijelo

tijelo 40 Gy; grčevi, ataksije, drhtanja, letargija...

BIOLOŠKI INDIKATORI RADIJACIJSKOG OŠTEĆENJA

HEMATOLOŠKI INDIKATORI

Promjene u krvnoj slici; opada broj stanica i to redom: limfociti, granulociti, trombociti, eritrociti. To je posljedica promjena u koštanoj srži koje se očituju opadanjem broja  stanica (opada celularitet) i broja mitoza.

BIOKEMIJSKI INDIKATORI

U krvi dolazi do promjena  aktivnosti enzima poput; transaminase-a, LDH (lactate dehydrogenase), CK3 (creatine phosphokinase), cPu, aldoza, alkalna fosfataza. U mokraći dolazi uslijed promjena u izlučivanju nekih metabolita. Stoga je narušen odnos kreatin - kretnin, 5 hidroksi - octena kiselina, taurin...

CITOGENETSKI INDIKATORI

   kromosomske aberacije - Određujemo ih u limfocitima i u stanicama koštane srži. Za pretragu treba uzeti limfocite čim prije stoga što periferni limphocyte-e imaju vijek života oko 4 dana.

   poslije drugog tjedna dolazi do povećanja broja binuklearnih limfocita

PROMJENE U SPERMOGRAMU

Promjene u spermogramu se kreču od digospermije (?) do aspermia-e, već u 2. tjednu nakon ozračivanja.

AKTIVACIJA NATRIJA U KRVI

Pod utjecajem terminalnih neutrona u organizmu se inducira Na24. Novostvoreni izotop Na24 se mjeri u uzorku krvi. Slično je s aktivacijom sumpora u kosi i noktima.

PATOANATOMSKI NALAZ KOD AKUTNOG RADIJACIJSKOG SINDROMA

1.      limfni čvorovi (lymph nodes) - povećani, krvarenja

2.      slezena - nepromijenjena, na presjeku tamnocrvene boje, s puno krvarenja,

3.      koštana srž - bez normalne ružičaste boje i brašnaste je konzistencije,

4.      testisi- petehijalna krvarenja u intersticiju,

5.      koža – dermatitis,

6.      potkožje - ograničena ili proširena krvarenja,

7.      jednjak i ždrijelo - krvarenja i ulceracije na sluznici,

8.      traheja, bronhi, alveola-e - otečeni, pjenušavi, ružičasti sekret,

9.      pluća - šarena; izmjena emfizematoznih i atelektatičkih područja,

10. probavni sustav - krvarenja, ulceracije, nekroza,

11. bubreg - krvarenja na koži, degenerativne promjene na srži.

Dijagnoza se postavlja na temelju

1.      anamneze

2.      kliničke pretrage

3.      laboratorijskih nalaza

ANAMNEZA

1.      Da li se desila nuklearna eksplozija, nuklearna nesreća?

2.      Da li je životinja bila u situaciji da bude kontaminirana?

3.      Kako, kada i čime je životinja kontaminirana?

4.      Kako se životinja ponaša; kada su prvi simptomi uočeni?

5.      ...

KLINIČKI NALAZ

1.      Ima li kakvih simptoma (znakova) ozračenija?

2.      Koji su to simptomi (znakovi)?

3.      Kojeg su intenziteta ti simptomi (znakovi)?

4.      Što na osnovu toga možemo zaključiti?

5.      Simptomi (znakovi) su netipični. Iste simptome(znakove)  pokazuju različite vrste životinja.

6.      ...

LABORATORIJSKI NALAZ

1.      Nalaz leukopenije je karakterističan.

2.      Pad trombocita  (trombocitopenija).

3.      Manjak ili potpuni nedostatak spermija (aspermia)

4.      Kod zaraznih bolesti koje imaju slične simptome nalazimo leukocitozu.

5.      …

LIJEČENJE

1.      Liječenje je obavezno kod ljudi, a kod životinja ovisi o prognozi i situaciji.

2.      Najbolje je životinje usmrtiti u latentnoj fazi.

3.      Kod ljudi i životinja liječenje je uglavnom simptomatsko; ako dođe do infekcije daju se antibiotici, kod živčanih smetnji sedativi, kod krvarenja i proljeva infuzije fiziološke otopine i vitamini.

4.      U ljudi se vrše i transfuzije krvi, transplantacije koštane srži...

 PREVENTIVA

 Zaštita od eventualnog ozračivanja su RADIOPROTEKKTORI:

    cistafos

    cisteamin

    cistein,

    glutation (?)

    spojevi s skupinom -SH- ili  -NH2-

Radijacijsko trovanje

Radijacijsko trovanje nastaje kao posljedica unošenja radionuklida u  organizam. Predstavlja unutarnju kontaminaciju organa i to na tri načina;

   disanjem,

   kroz kožu,

   probavom,

Posljedice radijacijskog trovanja ovise o:

   vremenu i količini unošenja,

   količini ugrađenih radionuklida

   raspodjeli radionuklida u organizmu,

   vrsti i energiji zračenja koje radionuklidi emitiraju,

   efektivnom poluraspadu,

   obliku i masi organa

Vrste oštećenja

Somatska

Somatska oštećenja se manifestiraju na tijelu ozračene jedinke. Ona dovode do poremećaja u fiziološkim procesima, i do patoloških i pato-anatomskih promjena u organizmu. Karcinomi i leukemije su vrlo česti oblici somatskih oštećenja.

Germinativna

Germinativna oštećenja će se manifestirati na potomcima ozračene jedinke.

Klinički znakovi

Klinički znakovi radijacijskog trovanja u velikoj mjeri odgovaraju znakovima radijacijskog sindroma ako se radi o akutnom unošenju letalnih doza.

Akutna oralna doza I131, Sr90, Cs137 koja će izazvati teška oštećenja i smrt odraslih ovaca je:

radionuklid

teška oštećenja (MBq/kg)

smrt (MBq/kg)

I131

7.4

39

Sr90

3.7

26

Cs137

18.5

19

TERAPIJA UNUTARNJE KONTAMINACIJE

Unutarnju kontaminaciju možemo terapirati:

   aktivnim ugljenom

   ementikom (sredstvom za povraćanje)

   laksativima; magnezijev sulfat, ricinus…

   kalijev jodid èjod

   berlinsko modrilo; 1 g otopiti u čaši vode è za cezij

   kalcijev alginat – 1g è za stroncij

    cink pantetic acid (Zn-DTPA); chelating agent – rabi se prilikom detoksikacije otrovanja metalima. Aplicira se bilo u ampuli, bilo u aerosolu (prašak)

   1 gr kalijeva jodida + 10 g kalcijevog alginata + berlinsko modrilo; pomiješati u jednoj čaši i popiti.

   ako je čovjek ozljeđen, a rana je  kontaminirana s  stroncijem, potrebno je s 1 gr kalcijevog radiozonata dekontaminirati ranu; sasuti i natapkati vatom.  Time smo organizam zaštitili od unutarnje kontaminacije.

   Ako u organizam dospije plutonij (Pu239), zadržava se u alveolama i ozračuje. Radi zaštite potrebno je udahnuti Zn-DTPA. Ukoliko plutonij dospije na ranu  1 ampula Zn-DTPA se pospe po rani i utapka.

Prilikom jednokratnog unošenja radionuklida, terapijski pripravak je potrebno uzeti prije unošenja radionuklida; što prije. Već 4 sata nakon kontaminacije terapijska učinkovitost će biti jako mala.

RADIJACIJSKE OPEKLINE ILI BETA OPEKLINE

Uzrok radijacijskih opeklina nije toplina već dugotrajan dodir s fisijskim proizvodima, prvenstveno beta emiterima. Nastaju  kao posljedica djelovanja beta čestica koje su kontaminirale kožu prilikom radioaktivnih padalina. Kako do kontaminacije dolazi putem padalinama, bilo putem padaline – trava - noge, radijacijske opekline će biti locirane na leđima životinja ili na distalnim dijelovima  nogu. Doza potrebna da izazove opeklinu ovisi o energiji zračenja. Patomorfološke promjene se uočavaju na koži, vidljivim sluznicama; vrlo su slične termičkim opeklinama. Radijacijske opekline za razliku od termičkih imaju relativno dugo latentno razdoblje.

KLASIFIKACIJA LEZIJA

EPIDERMALNA ATROFIJA Pet tjedana nakon male doze zračenja, dolazi do depigmentacije dlaka. Koža ostaje intaktna, a dijagnozu je  moguće postaviti mikroskopski.

EKSFOLIJATIVNA DISKERATOZA. Nakon ekspozicije  većim dozama ili kod kroničnih radijacijskih dermatitis-a, dolazi do deskvamacije epitela, stvaranja atipičnih stanica u epidermi. Razaraju se dlačni folikuli pa otpada dlaka i dolazi do depigmentacije  okolnog dlačnog pokrivača.

TRENSEPIDERMALNA NEKROZA je najteži tip radijacijskih opeklina. Odgovara termalnim opeklinama 4. stupnja. Naravno, od termalnih opeklina se  razlikuje po dugom latentnom razdoblju. Ukoliko koža zaraste, dlaka na tome mjestu neće rasti.

Prognoza ovisi o površini tijela koja je zahvaćena trans-epidermalnom nekrozom. Ako je zahvaćeno  do 5 % površine tijela prognoza je dobra. Nesigurni ćemo biti ukoliko je nekrozom zahvaćeno 5-10% kože. Nekroza iznad 10% površine tijela upućuje na lošu prognozu.

SINDROM UDRUŽENIH RADIJACIJSKIH OZLJEDA

Životinje  migu bito ozlijeđene i ozračene, ozlijeđeni i kontaminirane, te ozlijeđene, ozračene i kontaminirane. Sindrom udruženih radijacijskih ozljeda (SURO) nastaje kada se životinje nađu na području nezaštićenom od eksplozije nuklearne bombe, pa osim  radijacijskih pretrpe i druge  ozljede; opekline, prijelome, rane i slično, izazvano toplinskim i udarnim učincima eksplozije.

Patogeneza. SURO je kombinacija patogeneze klasičnih mehaničkih i termičkih ozljeda, te patogeneze radijacijskog sindroma. SURO se razvija na životinjama  koje su u kontaminiranom području gdje radioaktivne padaline emitiraju  beta i gama zrake.

Karakterističan je sindrom uzajamnog pogoršanja koji se očituje:

   atipičnošću inicijalnog kompleksa, odnosno nespecifičnošću primarne reakcije,

   skraćenjem latentnog razdoblja; kunić koji je  ozračen dozom ugine za tjedan dana, a ako je ozljeđen, ugine za 3 dana. Česta je pojava šoka, krvarenja, infekcije,

   smanjena je reaktivnost organizma i regenerativna sposobnost,

   mortalitet je veći 1.5-3 puta nego što je smrtnost prilikom svake traume pojedinačno.

Dijagnoza SURO-a se postavlja na  osnovi anamneze, kliničkih promjena i radiometrijske kontrole.

Liječenje je vrlo složeno i dugotrajno. Termičke i mehaničke ozlijede liječe se kirurški, a radijacijske, samo ukoliko se radi o subletalnim dozama, kao što je opisano u poglavlju akutno radijacijski sindrom.

Životinje s težim ozljedama treba ekonomski iskoristiti uz obaveznu higijensku i radijacijsko higijensku  kontrolu.

ZAŠTITA DOMAĆIH ŽIVOTINJA OD OZRAČIVANJA

Poslije eksplozije atomske bombe životinje mogu biti ozračene ne dva načina:

primarnim zračenjem, odnosno zračenjem koje nastaje u trenutku eksplozije,

sekundarnim zračenjem, odnosno zračenjem koje  emitiraju radionuklidi u radioaktivnoj prašini.

Prilikom sekundarnog ozračivanja, postoji i velika mogućnost i vanjske i unutarnje kontaminacije životinja.

ZAŠTITA OD ZRAČENJA SMANJENJEM DOZE

SKRAĆIVANJEM VREMENA  IZLAGANJA ZRAČENJU

Što je jedinka kraće izložena djelovanju ionizirajućeg zračenja, to će manju dozu zračenja apsorbirati.

            D = I x t

D – doza zračenja

I – brzina doze, odnosno intenzitet zračenja

t - vrijeme izlaganja zračenju

POVEĆANJEM UDALJENOSTI OD IZVORA ZRAČENJA

Intenzitet zračenja opada s kvadratom udaljenosti. Dakle;

           D = I / s2

D – doza zračenja

I – brzina doze, odnosno intenzitet zračenja

s- udaljenost od izvora zračenja

Sumarno;

D = I x t x s-2

D – doza zračenja

I – brzina doze, odnosno intenzitet zračenja

t - vrijeme izlaganja zračenju

s- udaljenost od izvora zračenja

POSTAVLJANJEM APSORBENSA

Prilikom prolaska kroz tvari, ionizirajuće zračenje se apsorbira sukladno s statističkim izgledom da će pogoditi čestice materije. Jačina zračenja će slabiti prolaskom kroz materijal, a koliko, ovisit će o vrsti i debljini materijala.

POLUDEBLJINA je sloj materijala koji svodi intenzitet  x i gama zračenja na pola. Računa se

         d1/2 = 23 cm /G (g/cm3)

d1/2 – poludebljina

23 cm – poludebljina vode

G – gustoća materijala u g/cm3

materijal

gustoća u g/cm3

voda

1

drvo

0.7

opeka

1.5

beton

2.3

armirani beton

2.5

zemlja

1.6

staklo

1.4

polietilen

0.9

glina

1.6

željezo

7.8

olovo

11.3

Na otvorenom prostoru životinje možemo  zaštititi  od primarnog zračenja  koristeći prirodne  zaklone; brdoviti teren, brežuljke, klisure, pećine. Životinje je potrebno držati u manjim skupinama na različitim mjestima.

Zaštita u zatvorenom prostoru ovisi o načinu gradnje i vrsti građevinskog materijala. Najbolja zaštita su građevine od betona i cigle, a najslabija od drva. Ako dolazi do taloženja radioaktivnih padalina, veliku ulogu u zaštiti od sekundarnog zračenja ima oblik krova i vrsta materijala od kojeg je krov izrađen.

ZAŠTITA LJUDI OD KONTAMINACIJE

ZAŠTITA OD VANJSKE KONTAMINACIJE

Kako bi se maksimalno zaštitili od vanjske kontaminacije potrebno je:

   nositi odgovarajuću zaštitu ukoliko smo u kontaminiranom području,

   obavezno se tuširati nakon boravka u kontaminiranom području,

   propisno rukovati kontaminiranim predmetima i pri tome koristiti zaštitna sredstva; ogrtač, čizme, rukavice, gumenu pregaču, kapu, masku, naočale, te služiti se pomagalima; pinceta, škare, nož.

ZAŠTITA OD UNUTARNJE KONTAMINACIJE

Unutarnju kontaminaciju ćemo najbolje prevenirati tako da ne uzimamo kontaminiranu hranu ili vodu i izbjegnemo boravak, odnosno dobro se zaštitimo prilikom boravka u kontaminiranom području.

ZAŠTITA DOMAČIH ŽIVOTINA OD ZRAČENJA

ZAŠTITA ŽIVOTINJA OD VANJSKE KONTAMINACIJE

Kolektivna zaštita

Životinje valja smjestiti u postojeće građevinske objekte; staje, skladišta, podrume, barake ili improvizirane objekte; nadstrešnica, natkriveni rovovi... Na prozore i vrata potrebno je staviti filtere, zatvoriti ventilaciju. Ukoliko nema boljih, morat ćemo se poslužiti prirodnim zaklonima. Toj će namjeni odgovarati rovovi, zakloni u šumi i slično. No, valja znati da sitno raslinje ne pruža zaštitu, a može nam dati osjećaj da smo zaštićeni. O tome se treba na vrijeme misliti.

Individualna zaštita se u pravilu rabi samo za tovarne životinje koje nam u situaciji rata mogu biti od iznimne koristi. U tu svrhu ćemo rabiti:

   zaštitnu masku; moguća je i 'improvizacija' – navlažena zobnica

   zaštitni pokrivač; plastična folija, ponajbolje tamna, koju pričvrstimo na leđa i distalne dijelove nogu. Mogu se stavljati dokoljenice, pa čak i blato.

ZAŠTITA OD ŽIVOTINJA OD UNUTARNJE KONTAMINACIJE

Kako bi zaštitili životinje od unutarnje kontaminacije potrebno je izbjegavati boravak ili prijelaz prijeko kontaminiranog područja. Životinjama ne smijemo davati kontaminiranu hranu. Indicirano je preventivno dati zaštitne tvari koje smanjuju resorpciju biološki opasnih radionuklida.

Ako se životinja zatekne na kontaminiranom području, valja ju zadržavati u štalama u kojima je maksimalno onemogućen ulaz radioaktivnih padalina. Stoga je potrebno zatvoriti otvore za ventilaciju, zatvoriti vrata i prozore.

ZAŠTITA NAMIRNICA ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA OD KONTAMINACIJE

Kako bi namjernice životinjskog podrijetla bile prikladne za ljudsku uporabu trebaju:

   potjecati od nekontaminiranih životinja. U tu svrhu je potrebna odgovarajuća zaštita životinja od vanjske i unutarnje kontaminacije.

   klanje, mužnja i prerada moraju biti u zatvorenim, nekontaminiranim prostorijama. Dakle, moramo se pobrinuti o zaštiti u tehnološkom postupku.

   namjernice trebaju biti zapakirane u nepropusnu ambalažu; najbolje limenke. Sve namjernice trebamo prekriti polivinilskim  folijama; čak i one zapakirane u nepropusnu ambalažu.

   namjernice trebaju biti zatvorene u hermetički zatvorene prostorije. To će osigurati zaštitu prilikom  uskladištenja ili transporta. Za tu su svrhu najbolje hladnjače.

ZAŠTITA STOČNE HRANE

Sijeno se može zaštititi slaganjem u stogove. Radioaktivne čestice prodiru, u takvim slučajevima, najviše 10-20 cm. Stoga su dublji slojevi zaštićeni. Uporaba plastičnih folija znatno poboljšava zaštitu. Najbolje je sijeno isprešati u bale, pa onda pokriti bale. Naime, smanjivši volumen sijena, smanjujemo i površinu na koju radioaktivne čestice mogu pasti. Jako dobro bi bilo kad bi sijeno mogli smjestiti u skladišta ili prirodne zaklone. Zrnata, brašnasta i kriketirana hrana  drži se u papirnatoj ili plastičnoj ambalaži i smješta se u zatvorene prostorije.

ZAŠTITA RIBE

U slučaju nailaska radioaktivnog oblaka ili u slučaju mogućnosti nuklearnog napada ribu valja izloviti iz ribnjaka i premjestiti u zimovnike. Naime, ribnjake je nemoguće zaštititi zbog velike površine. Zimovnike je, naprotiv, moguće prekriti plastičnim folijama.

RADIOAKTIVNA DEKONTAMINACIJA

Radioaktivna dekontaminacije je svaki postupak koji vodi k smanjenju ili uklanjanju  radioaktivne tvari . Rezultati dekontaminacije se izražava kao FAKTOR DEKONTAMINACIJE -  omjer početne aktivnosti i aktivnosti nakon dekontaminacije. Osoba koja  provodi dekontaminaciju mora biti dobro zaštićena i mora paziti da dekontaminacijom jednog predmeta ne izazove kontaminaciju drugog. Potrebno se presvući prije izvođenja  radioaktivne dekontaminacije. Nužno je koristiti radni ogrtač (kutu), gumene rukavice, gumenu pregaču i čizme. Poželjno je koristiti kapu i naočale, a ako postoji opasnost od unutarnje kontaminacije i respiratornu masku odnosno vlažnu višeslojnu gazu ili maramicu. Tijekom izvođena radioaktivne dekontaminacije ne smije se piti, jesti ili pušiti. Nakon završene  dekontaminacije potrebno je dobro oprati rukavice, skinuti zaštitnu odjeću, dobro oprati ruke i potom se istuširati.

METODE RADIOAKTIVNE DEKONTAMINACIJE

Kako bi se radioaktivna dekontaminacije valjano izvršila upotrebljavaju se mehaničke, kemijske i kombinirane metode dekontaminacije.

MEHANIČKA METODA DEKONTAMINACIJE sastoji se prvenstveno od mehaničkog uklanjanja tvari koje bi mogle biti kontaminirane. To se postiže brisanjem, ribanjem, pranjem. Ribanje i pranje se rade s vodom, i to s detergentom u obliku 3.5% otopine. Ne detergentima u prahu. Naime, suhi detergent može djelovati kao abrazijsko sredstvo koje će otvoriti ranice kroz koje će radionuklidi prodrijeti u organizam. Površinski sloj može se skidati pomoću kompleksona kao što su natrijeva sol – EDTA i limunske, oksalne, i octene kiseline, zatim kloridna, dušična i sumporna kiselina, lužine (NaOH), te organska otapala (alkohol, benzin, trikloretilen, terpentin). Dekontaminacije mlazom vode ili pare pod pritiskom često nije prikladna zbog širenja kontaminacije. Ultrazvuk se može koristiti za 'mehaničku' dekontaminaciju na daljini i na neravnim površinama. Metalne i betonske površine dobro se dekontaminiraju  brušenjem ili upotrebom abraziva (npr. pijeska). Nakon brušenja kontaminirane otpatke je potrebno ukloniti i površinu počistiti, bilo brisanjem vlažnom krpom bilo usisavačem.

Kod drvenih predmeta ne može se provesti  radioaktivna dekontaminacija. No mehanički se miže ukloniti  kontaminirana površina. Odbrušeni dio je nužno baciti u radioaktivni otpad.

KEMIJSKA METODA DEKONTAMINACIJE

IONSKA ZAMJENA

Različite površine otpuštaju katione u otopinu, ali istodobno i vežu katione iz otopine sve dok se broj otpuštenih i vezanih kationa ne izjednači. Mehanizam reakcije je nespecifičan i temelji se na naboju. Kontaminirani predmet se stavi u  otopinu i nakon što su se izmijenili ioni otopina se prolije. Kako je ionskom zamjenom u otopinu ušao dio kationa s kontaminiranog predmeta otopinu je potrebno proliti. Postupak se po potrebi treba ponavljati.

Dekontaminacije mlijeka se zasniva na ionskoj zamjeni, odnosno primjeni ionskih izmjenjivača. Naime, mlijeko prolazi kroz cijevi koje su s unutarnje strane obložene smolama na koje se kationi hvataju. Stupce za  dekontaminaciju mlijeka je potrebno redovito mijenjati.

UPOTREBA KOMPLEKSONA

Kompleksoni su tvari koje stupaju u reakciju s drugim spojevima ili kationima i tvore spojeve koji, ako su prije bili topivi sada postaju netopivi, a ako su bili absorptive-ni, sada postaju ne ne-absorptive-ni. Najčešće se koriste

   Na EDTA – 3-5%

   soli limunske kiseline 5-5%

   soli oksalne kiseline 5-10%

   soli octene kiseline 5-10%

JAKE KISELINE se mogu rabiti za dekontaminaciju betona. Koriste se u 3-6% otopini. Za željezo nisu prikladne jer bi ga korodirale.  Najčešće upotrebljavane jake kiseline su:

   HCl

   HNO3

   H2SO4

JAKE LUŽINE

Natrijeva lužina –NaOH- ima široku primjenu za skidanje boje sa zida…

ORGANSKA OTAPALA

Za otapanje i čišćenje radionuklida najčešće se rabe:

   alkohol,

   benzin,

   trikloretilen,

   terpentin

KOMBINIRANE METODE DEKONTAMINACIJE

Mehaničke i kemijske metode primjenjuju se zajedno.

MJERENJE USPJEHA DEKONTAMINACIJE

Kako bi procijenili uspjeh dekontaminacije  određujemo faktor dekontaminacije i postotak skinute aktivnosti. Prije početka dekontaminacije izmjerimo početnu aktivnost A1. Nakon dekontaminacije ponovno se izvrši mjerenje; ovog puta krajnje aktivnosti A2. Početnu i krajnju aktivnost mjerimo pomoću radiološkog detektora; ponajbolje  KOMO-TM-a. Potom računamo.

 FAKTOR DEKONTAMINACIJE -FD

je omjer početne aktivnosti i aktivnosti nakon dekontaminacije, tj. količnik između početne i krajne aktivnosti.

FD = A1 / A2

A1 – početna aktivnost

A2 - krajnja aktivnost

Što je FD veći to je veći uspjeh dekontaminacije.

POSTOTAK SKINUTE AKTIVNOSTI –ΔA- se računa tako da se razlika početne i krajnje aktivnosti  podjeli s početnom aktivnosti. Dakako, rezultat se preračuna u postotke.

ΔA = (A1-A2)/A1 =

ΔA = A1/A1 – A2/A1=

ΔA = 1 – A2/A1 (100%)

Nikada se neće postići 100% dekontaminacija. Stoga je potrebno ponavljati postupak sve dok se ne postigne zadovoljavajući rezultat. Treba pokušati 3 puta. No ukoliko se nakon dva uzastopna  postupka dekontaminacije aktivnost ne smanjuje, ne treba više pokušavati.

DEKONTAMINACIJA DOMAĆOIH ŽIVOTINJA

BRISANJE životinja s dobro navlaženom krpom je djelotvorno samo pri dekontaminaciji manjih površina. Krpe treba močiti i ispirati tekućom vodom, a ne potapanjem u vodu. Dekontaminacija brisanjem se izvodi nad iskopanom jamom dubokom najmanje 0.7m. Nakon postupka dekontaminacije, u jamu se bacaju krpe i voda, a rupa se zatrpa.

POLIJEVANJE životinja, uz upotrebu četke i krpe, se provodi ukoliko je kontaminiran određeni dio kože.  Ako je kontaminirana cijela životinja, limitirajući faktor je voda. Dobro je upotrijebiti sapuni i detergent.

KUPANJE  životinja u rijekama, jezerima i morima, uz upotrebu detergenata i četaka je vrlo efikasan način dekontaminacija.

PASTAMA ZA DEKONTAMINACIJU I VODOM  se postižu dobri rezultati. Najčešće paste za dekontaminaciju su kalijev sapun, tekući sapun,  kadinska pasta(?).

ŠIŠANJEM životinja postiže se jako dobar uspjeh dekontaminacije. Kod dobro obraslih životinja to može biti 100% (ΔA = 100%).

SAMODEKONTAMINACIJA. Ukoliko niti jedna od prethodnih metoda ne pokaže rezultate, pustit ćemo životinju da se samo-dekontaminira. Pa što bog da…

DEKONTAMINACIJA STOČNE HRANE

SAMODEKONTAMINACIJA

Ukoliko je posrijedi kontaminacija kratko živućim izotopima onda se možemo osloniti na samo-dekontaminaciju, odnosno na to da će nakon nekog vremena radioaktivnost prestati jer će se radionuklidi raspasti. Stoga trebamo biti sigurni da se radi o radionuklidima s kratkim vremenom poluživota (T1/2). U tu svrhu ćemo poslati  uzorke u radiometrijski laboratorij; radi identifikacije radionuklida. Hranu pustimo da odleži dok se aktivnost identificiranih radionuklida ne svede na prihvatljivu mjeru.

SKIDANJE POVRŠINSKOG SLOJA je metoda koju valja koristiti sve dok se mjerenjem radioaktivnosti ne utvrdi da površinski sloj, koji je od kontaminacije zaštitio unutrašnjost, nije kontaminiran ili  da je kontaminiran u dozvoljenim granicama.

MJEŠANJE KONTAMINIRANE I NEKONTAMINIRANE HRANE nije prava dekontaminacija, već 'radioaktivno razrjeđivanje'. Time načinom svodimo kontaminaciju na dopuštene granice.

DEKONTAMINACIJA VODE ZA PIĆE

Dekontaminaciju vode za piće možemo provesti:

prirodnim putem  - SAMODEKNTAMINACIJOM – nakon određenog vremena će kratko-živući radionuklidi postići svoju stabilnost…

FILTRACIJOM kroz tkanine, šljunak, pijesak ili aktivni ugljen,

DESTILACIJOM ćemo se riješiti krutih radionuklida. Dobro je u 3-5 dm3 destilirane vode dodati žlicu kalijevih, natrijevih ili karbonatnih soli. Kako je tricij (1H3) plinoviti radionuklid, destilacija nije dobra metoda za dekontaminaciju vode kontaminirane tricijem.

IONSKOM ZAMJENOM; radioaktivni ioni iz vode se vežu na prirodne ili umjetne ionske izmjenjivače, a s ionskog izmjenjivača se jednaka količina neaktivnih iona oslobađa u vodu. Postoje posebni uređaji koji na ovom principu mogu dekontaminirati velike  količine vode.

TALOŽENJE RADIONUKLIDA se postiže tako da ih vežemo s solima željeza ili aluminija.

DEGAZIRANJE (eng. degassing)  ima  efekta ako želimo ukloniti plinovite radionuklide. Zagrijavanjem vode smanjujemo kapacitet vode za vezivanje plinova; plinovi i plinoviti radionuklidi izlaze iz vode. Ukoliko se izvodi više postupaka, ovaj postupak se izvodi na kraju.

OPASNOST; nusprodukt je plinoviti radionuklid!

DEKONTAMINACIJA MESA I RIBE

Najprije se skine površinski sloj mesa debeo 0.5-1 cm i meso se 5-10 minuta pere pod mlazom vode. Potom se mjeri uspjeh dekontaminacije (ΔA). Ako se  radioaktivnost nije značajno smanjila, vjerojatno se radi o internoj kontaminaciji, odnosno o tzv. STRUKTURALNOJ RADIOAKTIVNOJ KONTAMINACIJI. To znači da se radionuklid u organizam ugradio još za života, prilikom unutarnje radiokontaminacije.  U tom slučaju možemo se poslužiti:

SAMODEKONTAMINACIJA uskladištenjem. Meso se pohrani u hladnjaču dok se  radioaktivna konstanta ne spusti na dopuštenu razinu (4 mr/h ili ¸10-6 Cikg-1h-1)

SALAMURENJEM; ako se radi o kontaminaciji  s  stroncijem (Sr90) koji se ponajviše smjestio u kostima, onda iskoštamo meso, a ako se radi o ceziju (Cs137) koji je intracelularni kation (homolog kaliju) onda rasječeno meso.

ISKOŠTAVANJE se vrši pogotovo ukoliko se radi o kontaminaciji s radioaktivnim stroncijem.

KUHANJEM  se postiže vrlo dobar uspjeh ukoliko  kontaminacija ne prelazi granicu dopuštenog za više od 2 puta. Kuha se iskošteno, meso narezano na manje komade, i to 1-4 h. Voda se mijenja svaki sat, a juha se neškodljivo ukloni.

Nakon dekontaminacije mesa potrebno je provjeriti stvarnu razinu kontaminacije i radijacijski valjanim proglasiti samo ono meso  čija kontaminacija je u skladu s normama.

DEKONTAMINACIJA DRUGIH ŽIVEŽNIH NAMJERNICA

Kobasice, tvrdi sirevi, suhomesnati proizvodi i slično, dekontaminiraju se ispiranjem mlazom vode, a zatim skidanjem površinskog sloja.

Jaja se najprije isperu, a potom potope u otopinu kompleksanta.

Čvrsta mast, maslac i slično se dekontaminiraju tako da se skine  površinski sloj  debljine 2 cm.

Za ulja i tekuće masti se rabi metoda samo-dekontaminacije; pusti se da se aktivnost smanji prirodnim raspadom.

Mlijeko se u načelu teško dekontaminira. Najbolja ga je preraditi u mliječni prah, odnosno maslac i sir. Sirutku, odnosno stepku treba neškodljivo ukloniti, a sir i maslac nekoliko puta oprati u vodi.

DEKONTAMINACIJA PAKIRANIH NAMJERNICA

Namjernice koje su spremljene u čvrstoj, hermetički zatvorenoj ambalaži (konzerve, plastična ambalaža, parafinizirana kartonska ambalaža, metalne bačve) smatraju se nekontaminiranima bez obzira na  stupanj kontaminacije same ambalaže. Prije otvaranja  ambalaža se treba temeljito dekontaminirati. Potom se treba provjeriti uspjeh dekontaminacije. Tek nakon provjere uspjeha dekontaminacije ambalaža se može otvoriti. Prije upotrebe namjernice provjeravamo pomoću radijacijskog mjeraća, ponajbolje DR-M3 (Detektor Radijacije – Model 3).

Ambalažu ćemo čistiti tekućom vodom, detergentom i četkom. Ako se radi o parafiniziranoj kartonskoj ambalaži, onda ćemo koristiti vlažne krpe.

Nakon otvaranja pakiranih namjernica, valja ih ostavljati samo u čistoj ambalaži.

Namjernice koje nisu u hermetički zatvorenoj ambalaži (npr. kartonska ambalaža) smatraju se kontaminiranima i stoga iziskuju oprez. Prije otvaranja  ambalažu je potrebno dekontaminirati vlažnom krpom. Krpa se ispire polijevanjem vodom nad jamom. Nakon što smo se uvjerili u uspjeh dekontaminacije, ambalaža se otvara i utvrđuje se stupanj kontaminacije namjernica. Ukoliko kontaminacija prelazi maksimalno dopuštanu dozu pristupa se dekontaminaciji.

DEKONTAMINACIJA MLIJEKA

SAMODEKONTAMINACIJA

Ukoliko je mlijeko kontaminirano s I131 koji ima poluživot 8 dana, mora biti prerađeno u mlijeko u prahu. Drugi proizvodi, kod jače kontaminacije, ne dolaze u obzir jer se ne mogu uskladištiti dovoljno dugo, koliko iziskuje  raspad  I131. Kod slabije kontaminacije  treba izračunati kada će se radioaktivnost spustiti na dozvoljenu granicu i u skladu s tim vremenom valja izabrati proizvode.

Mlijeko kontaminirano s Cs137 nećemo dekontaminirati samo-dekontaminacijom jer je poluživot cezija 30 godina. Samo ukoliko  kontaminacija ne prelazi odviše dopuštenu granicu, s ovim mlijekom ili s sirom od ovog mlijeka možemo hraniti svinje jer je biološka polueliminacije Cs137 u svinja 30 dana.

Ako je u mlijeku Sr90 (poluživot od 26 godina), mlijeko se može preraditi u sir ili maslac; s time valja hraniti svinje.

IONSKA ZAMJENA

To je najbolja metoda dekontaminacije mlijeka. Uspjeh joj je do 95%. Na žalost, za to nam je potreban ionski izmjenjivač.

DEKONTAMINACIJA ZEMLJIŠTA

Kontaminirano zemljište možemo dekontaminirati razrjeđivanjem kontaminacije dubokom obradom zemlje (25-30 cm), sijanjem biljaka s plitkim korijenom (leguminoze), a koje ćemo zapaliti. Možemo sijati biljke s dubokim korijenom koje će izbjeći kontaminirani površinski sloj tla, ili kalcifikacijom slabo kalcificiranih tala, kako bi smanjili resorpciju stroncija kroz korijen biljke.  Na posljetku možemo promijeniti pravac poljoprivredno-stočarske proizvodnje; umjesto mliječnih pasu tovna goveda, u slučaju kontaminacije stroncijem (Sr90) koji se izlučuje u mlijeku, ili obrnuto, umjesto tovnih pasu mliječna goveda, u slučaju kontaminacije cezijem (Cs137 ) koji se nakuplja u mišićju.

DEKONTAMINACIJA PROMETNICA I TLA

Prometnice možemo dekontaminirati pranjem snažnim mlazovima pod pritiskom ili mehaničkim uklanjanja površinskog sloja tla. Drugi oblik dekontaminacije prometnica i tla je, zapravo, zaštita od kontaminacije, i to prekrivanjem kontaminiranih površina 20 cm debelim slojem tla.

PREGLED STOKE ZA KLANJE

Sve životinje koje su ozračene ili kontaminirane ili ozračene i kontaminirane moraju se pregledati prije klanja. Kolju se samo klinički zdrave životinje. Najprije treba klati životinje koje su ozračene letalnom dozom ili supraletalnom dozom, jer se kod tih životinja očekuje  teže stanje radijacijskog sindroma. Životinje se kolju u latentnoj fazi, odnosno u vrijeme kada se  bolest još nije bitno klinički očitovala i kada još nema  bitnih promjena na organizmu. Životinje koje su ozračene manjim dozama, mogu se, ukoliko to prilike zahtijevaju, klati i kasnije.  Ukoliko se u zaklanim životinjama utvrde promjene na organizmima uzrokovane ozračivanjem, tada se postupa u skladu s načelima veterinarsko-sanitarnog nadzora.

Ozračene životinje su vrlo sklone  sekundarnim infekcijama, osobito salmonelozama, pa je ponekad potrebna bakteriološka pretraga.

PREGLED KONTAMINIRANIH ŽIVOTINJA

PREGLED KONTAMINIRANIH ŽIVOTINJA KOD VANJSKE KONTAMINACIJE

Životinje predviđene za klanje pregledaju se prije klanja pomoću radijacijskog mjeraća, ponajbolje DR-M3 (Detektor Radijacije – Model 3). Obzirom na stupanj kontaminacije  kože, životinje se svrstavaju u 2 skupine:

   životinje u kojih  kontaminacija ne prelazi dopuštenu  granicu od 30 mr/h, odnosno 7.7 10-6 Ckg-1h-1,

   životinje koje su kontaminirane iznad navedene granice.

Nakon što su životinje kod kojih kontaminacija ne prelazi dopuštenu razinu pregledane, ako se uoče promjene koje upućuju na neku od radijacijskih ozljeda, načini se hematološka pretraga. Ovisno o nalazima, životinje se liječe ili prisilno kolju. Ukoliko se kolju, postupak s mesom mora biti u skladu s  načelima veterinarsko-sanitarnog nazora.

Ako se radi o životinjama koje su kontaminirane iznad navedene granice one se moraju dekontaminirati bilo suhim, bilo vlažnim postupkom i ponovno pregledati. Postupak dekontaminacije ćemo ponoviti ukoliko kontaminacija nije svedena na  dopuštenu razinu. Ako je dekontaminacija uspjela i životinje su kontaminirane ispod 30 mr/h, odnosno 7.7 10-6 Ckg-1h-1, te životinje idu u skupinu za veterinarsku pregled.

Životinje bez simptoma se mogu ali ne trebaju klati.  Klanje životinja koje pokazuju simptome radijacijskih oštećenja treba ih razvrstati po redu hitnosti:

teška oštećenja - treba kalati u prva tri dana,

srednje teška oštećenja  - klati kada dođu u latentnu fazu. To je tijekom prvih  10 dana.

laki stupanj oštećenja – klati u svako vrijeme

Načelo je: Klati u latentnom razdoblju, i to što prije, da  latentno razdoblje ne prođe!

Na dan klanja  životinje se ponovno dekontaminiraju i mjeri im se temperature. Ukoliko je temperature povećana, životinju nećemo klati, jer povećanje temperature prethodi uginuću.

PREGLED ŽIVOTINJA S UNUTARNJOM KONTAMINACIJOM

Životinje s unutarnjom, ili sumnjive na unutarnju kontaminaciju moraju se također prije klanja pregledati. Moraju se radiometrijski pregledati ekskreti (feces i urin) i mlijeko. Ako je moguće, tu kontrolu je potrebno obaviti  u radiometrijskom laboratoriju LARA-10 (LAboratorij RAdiometrijski – 10). Tek nakon obavljenih  pretraga može se donijeti zaključak što valja učiniti s kontaminiranim životinjama.

ORGANIZACIJE KLANJA STOKE

Životinje koje su kontaminirane radioaktivnom tvari kolju se na posebnom  mjestu gdje moraju postojati odvojeni odjeljci za klanje i skidanje kože, odjeljak za rasijecanje trupa i vađenje iznutrica, hladnjača, jama  za sakupljanje otpadnih voda, konfiskanata, kontaminiranih organa probavnog sustava s sadržajem, te odjeljak za sakupljanje koža. Klanje kontaminiranih životinja se može vršiti i na mjestu gdje se kolju nekontaminirane životinje, ali  NAKON KLANJA NEKONTAMINIRANIH.

Prilikom vađenja unutarnjih organa valja paziti da se meso ne kontaminira želučano-crijevnim sadržajem. Zbog toga je potrebno, prije vađenja  unutarnjih organa, želudac i crijeva podvezati i to na završnom djelu jednjaka i rektuma. Nakon toga valja cijeli probavni sustav ukloniti pazeći da se nigdje ne probije. Probavni sustav se stavlja u jamu za sakupljanje konfiskata. Poslije klanja životinje treba dobro oprati; mlaz vode, detergent, četka…

Nakon što se rasiječe trup životinje obavi se radijacijska kontrola polovina ili četvrtina pomoću radijacijskog mjeraća, ponajbolje DR-M3 (Detektor Radijacije – Model 3). Na osnovu mjerenja razdvojit ćemo kontaminirano meso od nekontaminiranog. Nekontaminirano meso se može koristiti bez ograničenja, a kontaminirano, ako smo u mogućnosti, treba poslati na radiometrijsku analizu u radiometrijsku laboratorij LARA-10.

OCJENA VALJANOSTI MESA  ZAKLANIH ŽIVOTINJA KOJE SU BILE OZRAČENE ILI KONTAMINIRANE

Ocjena se temelji na:

organoleptičkom nalazu,

radiometrijskom nalazu,

bakteriološkom nalazu.

 Osobitu pažnju treba obratiti na:

krvarenja u potkožnom tkivu i organima,

nekroze u probavnom sustavu, usnoj šupljini i grkljanu.

ODLUKA

Ukoliko je radioaktivnost mesa veća od 4 x 10-5Gy/h (4 mRAD/h), meso se ne smije koristiti bez obzira na eventualno odsustvo pato-anatomskih promjena. Eventualno se može koristiti nakon dekontaminacije.

Ukoliko radioaktivnost mesa nije veća od 4 x 10-5Gy/h (4 mRAD/h), a na trupu i organima nema pato-anatomskih promjena, meso se može koristiti ukoliko je bakteriološki nalaz negativan.

Ukoliko je radioaktivnost mesa veća od 4 x 10-5Gy/h (4 mRAD/h),  na trupu i organima ima pato-anatomskih promjena, a bakteriološki nalaz je negativan, meso se čuva u hladnjačama i obrađuje  kad kontaminacija padne ispod 4 x 10-6Gy/h. Meso se čuva 8 dana ako sumnjamo na kontaminaciju s I131.  Ako se radioaktivnost ne smanji  bitno tijekom 8 dana, meso se iskošta, raskomada i salamuri ili kuha. Ukoliko je bakteriološki nalaz pozitivan, organe treba neškodljivo ukloniti.

UZIMANJE MATERIJALA ZA ANALIZU

Uzorke kontaminirane produktima fisije koje namjeravamo poslati  na pretragu s LARA-10, uzimamo s mjesta najveće kontaminacije. Uzorci se uzimaju pomoću pribora za uzimanje uzoraka (ne rukama!), a osoba koja ih uzima mora bi ti zaštićena sredstvima osobne zaštite. Uzorci se šalju dobro zatvoreni u staklenim i plastičnim bocama, ili  u plastičnim vrećicama (kruti uzorci). Uz uzorke obavezno mora ići popratni dopis koji treba sadržavati ove podatke:

količina materijala (hrane) od kojeg je uzorak uzet,

vrijeme i mjesto uzimanja uzorka,

pretpostavljeni ili poznati uzrok kontaminacije,

način i vrijeme kontaminacije; ukoliko se radi o biološkom materijalu (tkivo, mlijeko, feces, urin) treba uzeti podatke o životinji, tkivu ili ekskretima, te podatke o količini ekskreta koja se dnevno luči.

telefon, adresu i email adresu pošiljaoca,

NAČIN UZIMANJA UZORAKA

Način uzimanja uzoraka ovisi o vrsti uzoraka:

VODA iz cisterni i bunara se uzima s površine i s dna. Voda se ne smije zamutiti. Uzorci se uzimaju čašom, bocom ili plastičnom posudom. Posuda u kojoj se šalje uzorak mora biti dobro zatvorena  i zaštićena. Na posudi treba biti naljepnica s podacima. Količina treba biti 0.5 dm3.

STOČNA HRANA se uzima iz gornjeg reda ili površnog sloja i stavlja u plastične vrećice s naljepnicom. Ako je  hrana brašnasta ili zrnata i smješta se u vrećice, uzorci se uzimanu s površine lopaticom ili izravno kroz stjenku  vrećice troakarom, u količini od 300g.

MESO, RIBA, SLANINA, TVRDA MAST, SIR; reže se površinski sloj, u debljini od 1 cm. Uzorci se šalju u posudama ili vrećicama, odvojeno, ako se radi o više životinja ili zajedno ukoliko se radi o samo jednoj životinji, ili istom uzorku. Više uzoraka se šalje zajedno tako da se kontaminirane strane okrenu jedna prema drugoj. Uz meso je dobro poslati i jedno cijelo rebro, 100 g jetre, srce i bubrega.

FECES I MOKRAĆA se stavljaju u staklene posude sa čvrstim čepom; uz ostalo se navede i dnevna količina izlučivanja.

MLIJEKO I TEKUĆE MLIJEČNE PREREĐEVINE se uzimaju s površine i s dna, ali prije uzimanja uzorke treba promiješati. Uzorci se stavljaju u plastične vrećice, plastične ili staklene boce u količini od 0.5 dm3.

KRUH I SVJEŽE VOĆE se uzimaju komad po komad iz gornjeg reda i šalju se u plastičnim vrećicama.

KOBASICE I KONZERVE se šalju u originalnom pakiranju ili, ako nisu zapakirane u količini od 0.5 kg.

Sakupljeni uzorci se šalju u laboratorij smješteni u prikladnu ambalažu, kako se ne bi prosuli i kontaminirali ljude i okolinu.

govedina

janjetina

mlijeko

perad

but

1-2 kg

cijelo

1-2 dm3

1-2 kg

srce

cijelo

cijelo

bubrezi

oba

oba

jetra

1-1.5 kg

cijelo

jaja

40 kom (1-2 kg)

3.7  kBq/kg je najniža radijacija koju LARA miže detektirati.

GAMASPEKTROMETRIJSKA ANALIZA je analiza kojim se uz pomoć određivanja spektra  gama zračenja  identificira radionuklid. Za analizu treba poslati  navedeni materijal (but, srce, jetru, jaja, mlijeko, bubrege).

ODREĐIVANJE RADIOAKTIVNOSTI FECESA; uzme se 1-2 kg fecesa. Ukoliko se šalju uzorci od velikog broja životinja, onda valja poslati uzorke od 3-5% životinja – 3-5 uzoraka na 100 krava.