AKUTNI RADIJACIJSKI SINDROM

Početni klinički manifestni odgovor u prvih 48 sati

 RANI GASTROINTERSTINALNI SINDROM

0.2 Gy anoreksija

0.25 Gy mučnina

1 Gy povraćanje

1.5 Gy proljev

APSOLUTNI BROJ LIMFOCITA je od velike dijagnostičke vrijednosti.

N limfocita / mm3

oštećenje

prognoza

uzrokovano dozom

1500-2000

normalno stanje

1000-1500

umjereno oštećenje

dobra prognoza

2-4 Gy

500-1000

teško oštećenje,

dobra prognoza uz liječenje

4-5 Gy

100-500

vrlo teško oštećenja

slaba prognoza i uz liječenje

iznad 5 Gy

ispod 100

smrt u 100% slučajeva

smrt u 100% slučajeva

KROMOSOMSKE ABERACIJE

Chromosome aberration, nepravilnosti u broju ili strukturi kromosoma koje mogu nastati tijekom razvoja embrija ili nakon djelovanja jakih mutagenih faktore iz okoline. Veliki broj agensa uzrokuje aberacije; pušenje, lijekovi, radijacija... C.a. se uglavnom javljaju u obliku umnoženja (duplication) gubitka (deletion), zamjene pozicije (translocation) ili zamjene u redoslijedu (inversion) genetskog materijala.

Pri dozi većoj od 5-10 cGy kromosomske aberacije će se javiti već za 48 sati.

Aberacija koje uzrokuje zračenje su specifične. Određuju se promjene na  kromosomima perifernih limfocita (limfocita iz periferne krvi). Limfociti se nasade i moraju proći određeni broj dioba; više od 200, nakon čega se pretražuju. Ako postoje aberacije se uočavaju na kromosomima; prstenovi, bicentric (isochromosome?). Broj aberacija je proporcionalan dozi zračenja. Limfociti se u krvnom optoku gotovo ne mijenjaju i promjene koje nastaju  na njima su gotovo neprimjetne. S vremenom i te promjene nestaju.

CRVENILO KOŽE

Crvenilo kože se javlja nekoliko  minuta, pa do nekoliko sati nakon ozračenija od nekoliko Gy.

Ovisno o dozi javit će se različite promjene ne koži;

1.      eritem - 3 Gy

2.      ranjivo vlažno područje - 15 Gy

3.      ulceracije - 20 Gy

4.      gangrena - 30 Gy

Pojava kliničkih simptoma mučnine i povraćanja javlja se nakon  1 Gy.

Konkretno, ovisno o dozama povraćanje se javlja;

   24 h nakon doze od 1 Gy,

   3 sata nakon doze od 2 Gy

   2 sata nakon doze od  4 Gy,

   1 sat nakon doze od 6 Gy

Eritem na cijelom tijelu će se javiti nakon doze veće od 4 Gy ili lokalnog površinskog ozračivanja jačeg od 6 Gy.

Proljev se javlja pri dozi većoj od 4 Gy.

Simptomi CNS-a će se javiti ukoliko je glava primila najmanje 20 Gy ili cijelo

tijelo 40 Gy; grčevi, ataksije, drhtanja, letargija...

BIOLOŠKI INDIKATORI RADIJACIJSKOG OŠTEĆENJA

HEMATOLOŠKI INDIKATORI

Promjene u krvnoj slici; opada broj stanica i to redom: limfociti, granulociti, trombociti, eritrociti. To je posljedica promjena u koštanoj srži koje se očituju opadanjem broja  stanica (opada celularitet) i broja mitoza.

BIOKEMIJSKI INDIKATORI

U krvi dolazi do promjena  aktivnosti enzima poput; transaminase-a, LDH (lactate dehydrogenase), CK3 (creatine phosphokinase), cPu, aldoza, alkalna fosfataza. U mokraći dolazi uslijed promjena u izlučivanju nekih metabolita. Stoga je narušen odnos kreatin - kretnin, 5 hidroksi - octena kiselina, taurin...

CITOGENETSKI INDIKATORI

   kromosomske aberacije - Određujemo ih u limfocitima i u stanicama koštane srži. Za pretragu treba uzeti limfocite čim prije stoga što periferni limphocyte-e imaju vijek života oko 4 dana.

   poslije drugog tjedna dolazi do povećanja broja binuklearnih limfocita

PROMJENE U SPERMOGRAMU

Promjene u spermogramu se kreču od digospermije (?) do aspermia-e, već u 2. tjednu nakon ozračivanja.

AKTIVACIJA NATRIJA U KRVI

Pod utjecajem terminalnih neutrona u organizmu se inducira Na24. Novostvoreni izotop Na24 se mjeri u uzorku krvi. Slično je s aktivacijom sumpora u kosi i noktima.

PATOANATOMSKI NALAZ KOD AKUTNOG RADIJACIJSKOG SINDROMA

1.      limfni čvorovi (lymph nodes) - povećani, krvarenja

2.      slezena - nepromijenjena, na presjeku tamnocrvene boje, s puno krvarenja,

3.      koštana srž - bez normalne ružičaste boje i brašnaste je konzistencije,

4.      testisi- petehijalna krvarenja u intersticiju,

5.      koža – dermatitis,

6.      potkožje - ograničena ili proširena krvarenja,

7.      jednjak i ždrijelo - krvarenja i ulceracije na sluznici,

8.      traheja, bronhi, alveola-e - otečeni, pjenušavi, ružičasti sekret,

9.      pluća - šarena; izmjena emfizematoznih i atelektatičkih područja,

10. probavni sustav - krvarenja, ulceracije, nekroza,

11. bubreg - krvarenja na koži, degenerativne promjene na srži.

Dijagnoza se postavlja na temelju

1.      anamneze

2.      kliničke pretrage

3.      laboratorijskih nalaza

ANAMNEZA

1.      Da li se desila nuklearna eksplozija, nuklearna nesreća?

2.      Da li je životinja bila u situaciji da bude kontaminirana?

3.      Kako, kada i čime je životinja kontaminirana?

4.      Kako se životinja ponaša; kada su prvi simptomi uočeni?

5.      ...

KLINIČKI NALAZ

1.      Ima li kakvih simptoma (znakova) ozračenija?

2.      Koji su to simptomi (znakovi)?

3.      Kojeg su intenziteta ti simptomi (znakovi)?

4.      Što na osnovu toga možemo zaključiti?

5.      Simptomi (znakovi) su netipični. Iste simptome(znakove)  pokazuju različite vrste životinja.

6.      ...

LABORATORIJSKI NALAZ

1.      Nalaz leukopenije je karakterističan.

2.      Pad trombocita  (trombocitopenija).

3.      Manjak ili potpuni nedostatak spermija (aspermia)

4.      Kod zaraznih bolesti koje imaju slične simptome nalazimo leukocitozu.

5.      …

LIJEČENJE

1.      Liječenje je obavezno kod ljudi, a kod životinja ovisi o prognozi i situaciji.

2.      Najbolje je životinje usmrtiti u latentnoj fazi.

3.      Kod ljudi i životinja liječenje je uglavnom simptomatsko; ako dođe do infekcije daju se antibiotici, kod živčanih smetnji sedativi, kod krvarenja i proljeva infuzije fiziološke otopine i vitamini.

4.      U ljudi se vrše i transfuzije krvi, transplantacije koštane srži...

 PREVENTIVA

 Zaštita od eventualnog ozračivanja su RADIOPROTEKKTORI:

    cistafos

    cisteamin

    cistein,

    glutation (?)

    spojevi s skupinom -SH- ili  -NH2-

Radijacijsko trovanje

Radijacijsko trovanje nastaje kao posljedica unošenja radionuklida u  organizam. Predstavlja unutarnju kontaminaciju organa i to na tri načina;

   disanjem,

   kroz kožu,

   probavom,

Posljedice radijacijskog trovanja ovise o:

   vremenu i količini unošenja,

   količini ugrađenih radionuklida

   raspodjeli radionuklida u organizmu,

   vrsti i energiji zračenja koje radionuklidi emitiraju,

   efektivnom poluraspadu,

   obliku i masi organa

Vrste oštećenja

Somatska

Somatska oštećenja se manifestiraju na tijelu ozračene jedinke. Ona dovode do poremećaja u fiziološkim procesima, i do patoloških i pato-anatomskih promjena u organizmu. Karcinomi i leukemije su vrlo česti oblici somatskih oštećenja.

Germinativna

Germinativna oštećenja će se manifestirati na potomcima ozračene jedinke.

Klinički znakovi

Klinički znakovi radijacijskog trovanja u velikoj mjeri odgovaraju znakovima radijacijskog sindroma ako se radi o akutnom unošenju letalnih doza.

Akutna oralna doza I131, Sr90, Cs137 koja će izazvati teška oštećenja i smrt odraslih ovaca je:

radionuklid

teška oštećenja (MBq/kg)

smrt (MBq/kg)

I131

7.4

39

Sr90

3.7

26

Cs137

18.5

19

TERAPIJA UNUTARNJE KONTAMINACIJE

Unutarnju kontaminaciju možemo terapirati:

   aktivnim ugljenom

   ementikom (sredstvom za povraćanje)

   laksativima; magnezijev sulfat, ricinus…

   kalijev jodid èjod

   berlinsko modrilo; 1 g otopiti u čaši vode è za cezij

   kalcijev alginat – 1g è za stroncij

    cink pantetic acid (Zn-DTPA); chelating agent – rabi se prilikom detoksikacije otrovanja metalima. Aplicira se bilo u ampuli, bilo u aerosolu (prašak)

   1 gr kalijeva jodida + 10 g kalcijevog alginata + berlinsko modrilo; pomiješati u jednoj čaši i popiti.

   ako je čovjek ozljeđen, a rana je  kontaminirana s  stroncijem, potrebno je s 1 gr kalcijevog radiozonata dekontaminirati ranu; sasuti i natapkati vatom.  Time smo organizam zaštitili od unutarnje kontaminacije.

   Ako u organizam dospije plutonij (Pu239), zadržava se u alveolama i ozračuje. Radi zaštite potrebno je udahnuti Zn-DTPA. Ukoliko plutonij dospije na ranu  1 ampula Zn-DTPA se pospe po rani i utapka.

Prilikom jednokratnog unošenja radionuklida, terapijski pripravak je potrebno uzeti prije unošenja radionuklida; što prije. Već 4 sata nakon kontaminacije terapijska učinkovitost će biti jako mala.

RADIJACIJSKE OPEKLINE ILI BETA OPEKLINE

Uzrok radijacijskih opeklina nije toplina već dugotrajan dodir s fisijskim proizvodima, prvenstveno beta emiterima. Nastaju  kao posljedica djelovanja beta čestica koje su kontaminirale kožu prilikom radioaktivnih padalina. Kako do kontaminacije dolazi putem padalinama, bilo putem padaline – trava - noge, radijacijske opekline će biti locirane na leđima životinja ili na distalnim dijelovima  nogu. Doza potrebna da izazove opeklinu ovisi o energiji zračenja. Patomorfološke promjene se uočavaju na koži, vidljivim sluznicama; vrlo su slične termičkim opeklinama. Radijacijske opekline za razliku od termičkih imaju relativno dugo latentno razdoblje.

KLASIFIKACIJA LEZIJA

EPIDERMALNA ATROFIJA Pet tjedana nakon male doze zračenja, dolazi do depigmentacije dlaka. Koža ostaje intaktna, a dijagnozu je  moguće postaviti mikroskopski.

EKSFOLIJATIVNA DISKERATOZA. Nakon ekspozicije  većim dozama ili kod kroničnih radijacijskih dermatitis-a, dolazi do deskvamacije epitela, stvaranja atipičnih stanica u epidermi. Razaraju se dlačni folikuli pa otpada dlaka i dolazi do depigmentacije  okolnog dlačnog pokrivača.

TRENSEPIDERMALNA NEKROZA je najteži tip radijacijskih opeklina. Odgovara termalnim opeklinama 4. stupnja. Naravno, od termalnih opeklina se  razlikuje po dugom latentnom razdoblju. Ukoliko koža zaraste, dlaka na tome mjestu neće rasti.

Prognoza ovisi o površini tijela koja je zahvaćena trans-epidermalnom nekrozom. Ako je zahvaćeno  do 5 % površine tijela prognoza je dobra. Nesigurni ćemo biti ukoliko je nekrozom zahvaćeno 5-10% kože. Nekroza iznad 10% površine tijela upućuje na lošu prognozu.

SINDROM UDRUŽENIH RADIJACIJSKIH OZLJEDA

Životinje  migu bito ozlijeđene i ozračene, ozlijeđeni i kontaminirane, te ozlijeđene, ozračene i kontaminirane. Sindrom udruženih radijacijskih ozljeda (SURO) nastaje kada se životinje nađu na području nezaštićenom od eksplozije nuklearne bombe, pa osim  radijacijskih pretrpe i druge  ozljede; opekline, prijelome, rane i slično, izazvano toplinskim i udarnim učincima eksplozije.

Patogeneza. SURO je kombinacija patogeneze klasičnih mehaničkih i termičkih ozljeda, te patogeneze radijacijskog sindroma. SURO se razvija na životinjama  koje su u kontaminiranom području gdje radioaktivne padaline emitiraju  beta i gama zrake.

Karakterističan je sindrom uzajamnog pogoršanja koji se očituje:

   atipičnošću inicijalnog kompleksa, odnosno nespecifičnošću primarne reakcije,

   skraćenjem latentnog razdoblja; kunić koji je  ozračen dozom ugine za tjedan dana, a ako je ozljeđen, ugine za 3 dana. Česta je pojava šoka, krvarenja, infekcije,

   smanjena je reaktivnost organizma i regenerativna sposobnost,

   mortalitet je veći 1.5-3 puta nego što je smrtnost prilikom svake traume pojedinačno.

Dijagnoza SURO-a se postavlja na  osnovi anamneze, kliničkih promjena i radiometrijske kontrole.

Liječenje je vrlo složeno i dugotrajno. Termičke i mehaničke ozlijede liječe se kirurški, a radijacijske, samo ukoliko se radi o subletalnim dozama, kao što je opisano u poglavlju akutno radijacijski sindrom.

Životinje s težim ozljedama treba ekonomski iskoristiti uz obaveznu higijensku i radijacijsko higijensku  kontrolu.

ZAŠTITA DOMAĆIH ŽIVOTINJA OD OZRAČIVANJA

Poslije eksplozije atomske bombe životinje mogu biti ozračene ne dva načina:

primarnim zračenjem, odnosno zračenjem koje nastaje u trenutku eksplozije,

sekundarnim zračenjem, odnosno zračenjem koje  emitiraju radionuklidi u radioaktivnoj prašini.

Prilikom sekundarnog ozračivanja, postoji i velika mogućnost i vanjske i unutarnje kontaminacije životinja.

ZAŠTITA OD ZRAČENJA SMANJENJEM DOZE

SKRAĆIVANJEM VREMENA  IZLAGANJA ZRAČENJU

Što je jedinka kraće izložena djelovanju ionizirajućeg zračenja, to će manju dozu zračenja apsorbirati.

            D = I x t

D – doza zračenja

I – brzina doze, odnosno intenzitet zračenja

t - vrijeme izlaganja zračenju

POVEĆANJEM UDALJENOSTI OD IZVORA ZRAČENJA

Intenzitet zračenja opada s kvadratom udaljenosti. Dakle;

           D = I / s2

D – doza zračenja

I – brzina doze, odnosno intenzitet zračenja

s- udaljenost od izvora zračenja

Sumarno;

D = I x t x s-2

D – doza zračenja

I – brzina doze, odnosno intenzitet zračenja

t - vrijeme izlaganja zračenju

s- udaljenost od izvora zračenja

POSTAVLJANJEM APSORBENSA

Prilikom prolaska kroz tvari, ionizirajuće zračenje se apsorbira sukladno s statističkim izgledom da će pogoditi čestice materije. Jačina zračenja će slabiti prolaskom kroz materijal, a koliko, ovisit će o vrsti i debljini materijala.

POLUDEBLJINA je sloj materijala koji svodi intenzitet  x i gama zračenja na pola. Računa se

         d1/2 = 23 cm /G (g/cm3)

d1/2 – poludebljina

23 cm – poludebljina vode

G – gustoća materijala u g/cm3

materijal

gustoća u g/cm3

voda

1

drvo

0.7

opeka

1.5

beton

2.3

armirani beton

2.5

zemlja

1.6

staklo

1.4

polietilen

0.9

glina

1.6

željezo

7.8

olovo

11.3

Na otvorenom prostoru životinje možemo  zaštititi  od primarnog zračenja  koristeći prirodne  zaklone; brdoviti teren, brežuljke, klisure, pećine. Životinje je potrebno držati u manjim skupinama na različitim mjestima.

Zaštita u zatvorenom prostoru ovisi o načinu gradnje i vrsti građevinskog materijala. Najbolja zaštita su građevine od betona i cigle, a najslabija od drva. Ako dolazi do taloženja radioaktivnih padalina, veliku ulogu u zaštiti od sekundarnog zračenja ima oblik krova i vrsta materijala od kojeg je krov izrađen.

ZAŠTITA LJUDI OD KONTAMINACIJE

ZAŠTITA OD VANJSKE KONTAMINACIJE

Kako bi se maksimalno zaštitili od vanjske kontaminacije potrebno je:

   nositi odgovarajuću zaštitu ukoliko smo u kontaminiranom području,

   obavezno se tuširati nakon boravka u kontaminiranom području,

   propisno rukovati kontaminiranim predmetima i pri tome koristiti zaštitna sredstva; ogrtač, čizme, rukavice, gumenu pregaču, kapu, masku, naočale, te služiti se pomagalima; pinceta, škare, nož.

ZAŠTITA OD UNUTARNJE KONTAMINACIJE

Unutarnju kontaminaciju ćemo najbolje prevenirati tako da ne uzimamo kontaminiranu hranu ili vodu i izbjegnemo boravak, odnosno dobro se zaštitimo prilikom boravka u kontaminiranom području.

ZAŠTITA DOMAČIH ŽIVOTINA OD ZRAČENJA

ZAŠTITA ŽIVOTINJA OD VANJSKE KONTAMINACIJE

Kolektivna zaštita

Životinje valja smjestiti u postojeće građevinske objekte; staje, skladišta, podrume, barake ili improvizirane objekte; nadstrešnica, natkriveni rovovi... Na prozore i vrata potrebno je staviti filtere, zatvoriti ventilaciju. Ukoliko nema boljih, morat ćemo se poslužiti prirodnim zaklonima. Toj će namjeni odgovarati rovovi, zakloni u šumi i slično. No, valja znati da sitno raslinje ne pruža zaštitu, a može nam dati osjećaj da smo zaštićeni. O tome se treba na vrijeme misliti.

Individualna zaštita se u pravilu rabi samo za tovarne životinje koje nam u situaciji rata mogu biti od iznimne koristi. U tu svrhu ćemo rabiti:

   zaštitnu masku; moguća je i 'improvizacija' – navlažena zobnica

   zaštitni pokrivač; plastična folija, ponajbolje tamna, koju pričvrstimo na leđa i distalne dijelove nogu. Mogu se stavljati dokoljenice, pa čak i blato.

ZAŠTITA OD ŽIVOTINJA OD UNUTARNJE KONTAMINACIJE

Kako bi zaštitili životinje od unutarnje kontaminacije potrebno je izbjegavati boravak ili prijelaz prijeko kontaminiranog područja. Životinjama ne smijemo davati kontaminiranu hranu. Indicirano je preventivno dati zaštitne tvari koje smanjuju resorpciju biološki opasnih radionuklida.

Ako se životinja zatekne na kontaminiranom području, valja ju zadržavati u štalama u kojima je maksimalno onemogućen ulaz radioaktivnih padalina. Stoga je potrebno zatvoriti otvore za ventilaciju, zatvoriti vrata i prozore.

ZAŠTITA NAMIRNICA ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA OD KONTAMINACIJE

Kako bi namjernice životinjskog podrijetla bile prikladne za ljudsku uporabu trebaju:

   potjecati od nekontaminiranih životinja. U tu svrhu je potrebna odgovarajuća zaštita životinja od vanjske i unutarnje kontaminacije.

   klanje, mužnja i prerada moraju biti u zatvorenim, nekontaminiranim prostorijama. Dakle, moramo se pobrinuti o zaštiti u tehnološkom postupku.

   namjernice trebaju biti zapakirane u nepropusnu ambalažu; najbolje limenke. Sve namjernice trebamo prekriti polivinilskim  folijama; čak i one zapakirane u nepropusnu ambalažu.

   namjernice trebaju biti zatvorene u hermetički zatvorene prostorije. To će osigurati zaštitu prilikom  uskladištenja ili transporta. Za tu su svrhu najbolje hladnjače.

ZAŠTITA STOČNE HRANE

Sijeno se može zaštititi slaganjem u stogove. Radioaktivne čestice prodiru, u takvim slučajevima, najviše 10-20 cm. Stoga su dublji slojevi zaštićeni. Uporaba plastičnih folija znatno poboljšava zaštitu. Najbolje je sijeno isprešati u bale, pa onda pokriti bale. Naime, smanjivši volumen sijena, smanjujemo i površinu na koju radioaktivne čestice mogu pasti. Jako dobro bi bilo kad bi sijeno mogli smjestiti u skladišta ili prirodne zaklone. Zrnata, brašnasta i kriketirana hrana  drži se u papirnatoj ili plastičnoj ambalaži i smješta se u zatvorene prostorije.

ZAŠTITA RIBE

U slučaju nailaska radioaktivnog oblaka ili u slučaju mogućnosti nuklearnog napada ribu valja izloviti iz ribnjaka i premjestiti u zimovnike. Naime, ribnjake je nemoguće zaštititi zbog velike površine. Zimovnike je, naprotiv, moguće prekriti plastičnim folijama.

RADIOAKTIVNA DEKONTAMINACIJA

Radioaktivna dekontaminacije je svaki postupak koji vodi k smanjenju ili uklanjanju  radioaktivne tvari . Rezultati dekontaminacije se izražava kao FAKTOR DEKONTAMINACIJE -  omjer početne aktivnosti i aktivnosti nakon dekontaminacije. Osoba koja  provodi dekontaminaciju mora biti dobro zaštićena i mora paziti da dekontaminacijom jednog predmeta ne izazove kontaminaciju drugog. Potrebno se presvući prije izvođenja  radioaktivne dekontaminacije. Nužno je koristiti radni ogrtač (kutu), gumene rukavice, gumenu pregaču i čizme. Poželjno je koristiti kapu i naočale, a ako postoji opasnost od unutarnje kontaminacije i respiratornu masku odnosno vlažnu višeslojnu gazu ili maramicu. Tijekom izvođena radioaktivne dekontaminacije ne smije se piti, jesti ili pušiti. Nakon završene  dekontaminacije potrebno je dobro oprati rukavice, skinuti zaštitnu odjeću, dobro oprati ruke i potom se istuširati.

METODE RADIOAKTIVNE DEKONTAMINACIJE

Kako bi se radioaktivna dekontaminacije valjano izvršila upotrebljavaju se mehaničke, kemijske i kombinirane metode dekontaminacije.

MEHANIČKA METODA DEKONTAMINACIJE sastoji se prvenstveno od mehaničkog uklanjanja tvari koje bi mogle biti kontaminirane. To se postiže brisanjem, ribanjem, pranjem. Ribanje i pranje se rade s vodom, i to s detergentom u obliku 3.5% otopine. Ne detergentima u prahu. Naime, suhi detergent može djelovati kao abrazijsko sredstvo koje će otvoriti ranice kroz koje će radionuklidi prodrijeti u organizam. Površinski sloj može se skidati pomoću kompleksona kao što su natrijeva sol – EDTA i limunske, oksalne, i octene kiseline, zatim kloridna, dušična i sumporna kiselina, lužine (NaOH), te organska otapala (alkohol, benzin, trikloretilen, terpentin). Dekontaminacije mlazom vode ili pare pod pritiskom često nije prikladna zbog širenja kontaminacije. Ultrazvuk se može koristiti za 'mehaničku' dekontaminaciju na daljini i na neravnim površinama. Metalne i betonske površine dobro se dekontaminiraju  brušenjem ili upotrebom abraziva (npr. pijeska). Nakon brušenja kontaminirane otpatke je potrebno ukloniti i površinu počistiti, bilo brisanjem vlažnom krpom bilo usisavačem.

Kod drvenih predmeta ne može se provesti  radioaktivna dekontaminacija. No mehanički se miže ukloniti  kontaminirana površina. Odbrušeni dio je nužno baciti u radioaktivni otpad.

KEMIJSKA METODA DEKONTAMINACIJE

IONSKA ZAMJENA

Različite površine otpuštaju katione u otopinu, ali istodobno i vežu katione iz otopine sve dok se broj otpuštenih i vezanih kationa ne izjednači. Mehanizam reakcije je nespecifičan i temelji se na naboju. Kontaminirani predmet se stavi u  otopinu i nakon što su se izmijenili ioni otopina se prolije. Kako je ionskom zamjenom u otopinu ušao dio kationa s kontaminiranog predmeta otopinu je potrebno proliti. Postupak se po potrebi treba ponavljati.

Dekontaminacije mlijeka se zasniva na ionskoj zamjeni, odnosno primjeni ionskih izmjenjivača. Naime, mlijeko prolazi kroz cijevi koje su s unutarnje strane obložene smolama na koje se kationi hvataju. Stupce za  dekontaminaciju mlijeka je potrebno redovito mijenjati.

UPOTREBA KOMPLEKSONA

Kompleksoni su tvari koje stupaju u reakciju s drugim spojevima ili kationima i tvore spojeve koji, ako su prije bili topivi sada postaju netopivi, a ako su bili absorptive-ni, sada postaju ne ne-absorptive-ni. Najčešće se koriste

   Na EDTA – 3-5%

   soli limunske kiseline 5-5%

   soli oksalne kiseline 5-10%

   soli octene kiseline 5-10%

JAKE KISELINE se mogu rabiti za dekontaminaciju betona. Koriste se u 3-6% otopini. Za željezo nisu prikladne jer bi ga korodirale.  Najčešće upotrebljavane jake kiseline su:

   HCl

   HNO3

   H2SO4

JAKE LUŽINE

Natrijeva lužina –NaOH- ima široku primjenu za skidanje boje sa zida…

ORGANSKA OTAPALA

Za otapanje i čišćenje radionuklida najčešće se rabe:

   alkohol,

   benzin,

   trikloretilen,

   terpentin

KOMBINIRANE METODE DEKONTAMINACIJE

Mehaničke i kemijske metode primjenjuju se zajedno.

MJERENJE USPJEHA DEKONTAMINACIJE

Kako bi procijenili uspjeh dekontaminacije  određujemo faktor dekontaminacije i postotak skinute aktivnosti. Prije početka dekontaminacije izmjerimo početnu aktivnost A1. Nakon dekontaminacije ponovno se izvrši mjerenje; ovog puta krajnje aktivnosti A2. Početnu i krajnju aktivnost mjerimo pomoću radiološkog detektora; ponajbolje  KOMO-TM-a. Potom računamo.

 FAKTOR DEKONTAMINACIJE -FD

je omjer početne aktivnosti i aktivnosti nakon dekontaminacije, tj. količnik između početne i krajne aktivnosti.

FD = A1 / A2

A1 – početna aktivnost

A2 - krajnja aktivnost

Što je FD veći to je veći uspjeh dekontaminacije.

POSTOTAK SKINUTE AKTIVNOSTI –ΔA- se računa tako da se razlika početne i krajnje aktivnosti  podjeli s početnom aktivnosti. Dakako, rezultat se preračuna u postotke.

ΔA = (A1-A2)/A1 =

ΔA = A1/A1 – A2/A1=

ΔA = 1 – A2/A1 (100%)

Nikada se neće postići 100% dekontaminacija. Stoga je potrebno ponavljati postupak sve dok se ne postigne zadovoljavajući rezultat. Treba pokušati 3 puta. No ukoliko se nakon dva uzastopna  postupka dekontaminacije aktivnost ne smanjuje, ne treba više pokušavati.

DEKONTAMINACIJA DOMAĆOIH ŽIVOTINJA

BRISANJE životinja s dobro navlaženom krpom je djelotvorno samo pri dekontaminaciji manjih površina. Krpe treba močiti i ispirati tekućom vodom, a ne potapanjem u vodu. Dekontaminacija brisanjem se izvodi nad iskopanom jamom dubokom najmanje 0.7m. Nakon postupka dekontaminacije, u jamu se bacaju krpe i voda, a rupa se zatrpa.

POLIJEVANJE životinja, uz upotrebu četke i krpe, se provodi ukoliko je kontaminiran određeni dio kože.  Ako je kontaminirana cijela životinja, limitirajući faktor je voda. Dobro je upotrijebiti sapuni i detergent.

KUPANJE  životinja u rijekama, jezerima i morima, uz upotrebu detergenata i četaka je vrlo efikasan način dekontaminacija.

PASTAMA ZA DEKONTAMINACIJU I VODOM  se postižu dobri rezultati. Najčešće paste za dekontaminaciju su kalijev sapun, tekući sapun,  kadinska pasta(?).

ŠIŠANJEM životinja postiže se jako dobar uspjeh dekontaminacije. Kod dobro obraslih životinja to može biti 100% (ΔA = 100%).

SAMODEKONTAMINACIJA. Ukoliko niti jedna od prethodnih metoda ne pokaže rezultate, pustit ćemo životinju da se samo-dekontaminira. Pa što bog da…

DEKONTAMINACIJA STOČNE HRANE

SAMODEKONTAMINACIJA

Ukoliko je posrijedi kontaminacija kratko živućim izotopima onda se možemo osloniti na samo-dekontaminaciju, odnosno na to da će nakon nekog vremena radioaktivnost prestati jer će se radionuklidi raspasti. Stoga trebamo biti sigurni da se radi o radionuklidima s kratkim vremenom poluživota (T1/2). U tu svrhu ćemo poslati  uzorke u radiometrijski laboratorij; radi identifikacije radionuklida. Hranu pustimo da odleži dok se aktivnost identificiranih radionuklida ne svede na prihvatljivu mjeru.

SKIDANJE POVRŠINSKOG SLOJA je metoda koju valja koristiti sve dok se mjerenjem radioaktivnosti ne utvrdi da površinski sloj, koji je od kontaminacije zaštitio unutrašnjost, nije kontaminiran ili  da je kontaminiran u dozvoljenim granicama.

MJEŠANJE KONTAMINIRANE I NEKONTAMINIRANE HRANE nije prava dekontaminacija, već 'radioaktivno razrjeđivanje'. Time načinom svodimo kontaminaciju na dopuštene granice.

DEKONTAMINACIJA VODE ZA PIĆE

Dekontaminaciju vode za piće možemo provesti:

prirodnim putem  - SAMODEKNTAMINACIJOM – nakon određenog vremena će kratko-živući radionuklidi postići svoju stabilnost…

FILTRACIJOM kroz tkanine, šljunak, pijesak ili aktivni ugljen,

DESTILACIJOM ćemo se riješiti krutih radionuklida. Dobro je u 3-5 dm3 destilirane vode dodati žlicu kalijevih, natrijevih ili karbonatnih soli. Kako je tricij (1H3) plinoviti radionuklid, destilacija nije dobra metoda za dekontaminaciju vode kontaminirane tricijem.

IONSKOM ZAMJENOM; radioaktivni ioni iz vode se vežu na prirodne ili umjetne ionske izmjenjivače, a s ionskog izmjenjivača se jednaka količina neaktivnih iona oslobađa u vodu. Postoje posebni uređaji koji na ovom principu mogu dekontaminirati velike  količine vode.

TALOŽENJE RADIONUKLIDA se postiže tako da ih vežemo s solima željeza ili aluminija.

DEGAZIRANJE (eng. degassing)  ima  efekta ako želimo ukloniti plinovite radionuklide. Zagrijavanjem vode smanjujemo kapacitet vode za vezivanje plinova; plinovi i plinoviti radionuklidi izlaze iz vode. Ukoliko se izvodi više postupaka, ovaj postupak se izvodi na kraju.

OPASNOST; nusprodukt je plinoviti radionuklid!

DEKONTAMINACIJA MESA I RIBE

Najprije se skine površinski sloj mesa debeo 0.5-1 cm i meso se 5-10 minuta pere pod mlazom vode. Potom se mjeri uspjeh dekontaminacije (ΔA). Ako se  radioaktivnost nije značajno smanjila, vjerojatno se radi o internoj kontaminaciji, odnosno o tzv. STRUKTURALNOJ RADIOAKTIVNOJ KONTAMINACIJI. To znači da se radionuklid u organizam ugradio još za života, prilikom unutarnje radiokontaminacije.  U tom slučaju možemo se poslužiti:

SAMODEKONTAMINACIJA uskladištenjem. Meso se pohrani u hladnjaču dok se  radioaktivna konstanta ne spusti na dopuštenu razinu (4 mr/h ili ¸10-6 Cikg-1h-1)

SALAMURENJEM; ako se radi o kontaminaciji  s  stroncijem (Sr90) koji se ponajviše smjestio u kostima, onda iskoštamo meso, a ako se radi o ceziju (Cs137) koji je intracelularni kation (homolog kaliju) onda rasječeno meso.

ISKOŠTAVANJE se vrši pogotovo ukoliko se radi o kontaminaciji s radioaktivnim stroncijem.

KUHANJEM  se postiže vrlo dobar uspjeh ukoliko  kontaminacija ne prelazi granicu dopuštenog za više od 2 puta. Kuha se iskošteno, meso narezano na manje komade, i to 1-4 h. Voda se mijenja svaki sat, a juha se neškodljivo ukloni.

Nakon dekontaminacije mesa potrebno je provjeriti stvarnu razinu kontaminacije i radijacijski valjanim proglasiti samo ono meso  čija kontaminacija je u skladu s normama.

DEKONTAMINACIJA DRUGIH ŽIVEŽNIH NAMJERNICA

Kobasice, tvrdi sirevi, suhomesnati proizvodi i slično, dekontaminiraju se ispiranjem mlazom vode, a zatim skidanjem površinskog sloja.

Jaja se najprije isperu, a potom potope u otopinu kompleksanta.

Čvrsta mast, maslac i slično se dekontaminiraju tako da se skine  površinski sloj  debljine 2 cm.

Za ulja i tekuće masti se rabi metoda samo-dekontaminacije; pusti se da se aktivnost smanji prirodnim raspadom.

Mlijeko se u načelu teško dekontaminira. Najbolja ga je preraditi u mliječni prah, odnosno maslac i sir. Sirutku, odnosno stepku treba neškodljivo ukloniti, a sir i maslac nekoliko puta oprati u vodi.

DEKONTAMINACIJA PAKIRANIH NAMJERNICA

Namjernice koje su spremljene u čvrstoj, hermetički zatvorenoj ambalaži (konzerve, plastična ambalaža, parafinizirana kartonska ambalaža, metalne bačve) smatraju se nekontaminiranima bez obzira na  stupanj kontaminacije same ambalaže. Prije otvaranja  ambalaža se treba temeljito dekontaminirati. Potom se treba provjeriti uspjeh dekontaminacije. Tek nakon provjere uspjeha dekontaminacije ambalaža se može otvoriti. Prije upotrebe namjernice provjeravamo pomoću radijacijskog mjeraća, ponajbolje DR-M3 (Detektor Radijacije – Model 3).

Ambalažu ćemo čistiti tekućom vodom, detergentom i četkom. Ako se radi o parafiniziranoj kartonskoj ambalaži, onda ćemo koristiti vlažne krpe.

Nakon otvaranja pakiranih namjernica, valja ih ostavljati samo u čistoj ambalaži.

Namjernice koje nisu u hermetički zatvorenoj ambalaži (npr. kartonska ambalaža) smatraju se kontaminiranima i stoga iziskuju oprez. Prije otvaranja  ambalažu je potrebno dekontaminirati vlažnom krpom. Krpa se ispire polijevanjem vodom nad jamom. Nakon što smo se uvjerili u uspjeh dekontaminacije, ambalaža se otvara i utvrđuje se stupanj kontaminacije namjernica. Ukoliko kontaminacija prelazi maksimalno dopuštanu dozu pristupa se dekontaminaciji.

DEKONTAMINACIJA MLIJEKA

SAMODEKONTAMINACIJA

Ukoliko je mlijeko kontaminirano s I131 koji ima poluživot 8 dana, mora biti prerađeno u mlijeko u prahu. Drugi proizvodi, kod jače kontaminacije, ne dolaze u obzir jer se ne mogu uskladištiti dovoljno dugo, koliko iziskuje  raspad  I131. Kod slabije kontaminacije  treba izračunati kada će se radioaktivnost spustiti na dozvoljenu granicu i u skladu s tim vremenom valja izabrati proizvode.

Mlijeko kontaminirano s Cs137 nećemo dekontaminirati samo-dekontaminacijom jer je poluživot cezija 30 godina. Samo ukoliko  kontaminacija ne prelazi odviše dopuštenu granicu, s ovim mlijekom ili s sirom od ovog mlijeka možemo hraniti svinje jer je biološka polueliminacije Cs137 u svinja 30 dana.

Ako je u mlijeku Sr90 (poluživot od 26 godina), mlijeko se može preraditi u sir ili maslac; s time valja hraniti svinje.

IONSKA ZAMJENA

To je najbolja metoda dekontaminacije mlijeka. Uspjeh joj je do 95%. Na žalost, za to nam je potreban ionski izmjenjivač.

DEKONTAMINACIJA ZEMLJIŠTA

Kontaminirano zemljište možemo dekontaminirati razrjeđivanjem kontaminacije dubokom obradom zemlje (25-30 cm), sijanjem biljaka s plitkim korijenom (leguminoze), a koje ćemo zapaliti. Možemo sijati biljke s dubokim korijenom koje će izbjeći kontaminirani površinski sloj tla, ili kalcifikacijom slabo kalcificiranih tala, kako bi smanjili resorpciju stroncija kroz korijen biljke.  Na posljetku možemo promijeniti pravac poljoprivredno-stočarske proizvodnje; umjesto mliječnih pasu tovna goveda, u slučaju kontaminacije stroncijem (Sr90) koji se izlučuje u mlijeku, ili obrnuto, umjesto tovnih pasu mliječna goveda, u slučaju kontaminacije cezijem (Cs137 ) koji se nakuplja u mišićju.

DEKONTAMINACIJA PROMETNICA I TLA

Prometnice možemo dekontaminirati pranjem snažnim mlazovima pod pritiskom ili mehaničkim uklanjanja površinskog sloja tla. Drugi oblik dekontaminacije prometnica i tla je, zapravo, zaštita od kontaminacije, i to prekrivanjem kontaminiranih površina 20 cm debelim slojem tla.

PREGLED STOKE ZA KLANJE

Sve životinje koje su ozračene ili kontaminirane ili ozračene i kontaminirane moraju se pregledati prije klanja. Kolju se samo klinički zdrave životinje. Najprije treba klati životinje koje su ozračene letalnom dozom ili supraletalnom dozom, jer se kod tih životinja očekuje  teže stanje radijacijskog sindroma. Životinje se kolju u latentnoj fazi, odnosno u vrijeme kada se  bolest još nije bitno klinički očitovala i kada još nema  bitnih promjena na organizmu. Životinje koje su ozračene manjim dozama, mogu se, ukoliko to prilike zahtijevaju, klati i kasnije.  Ukoliko se u zaklanim životinjama utvrde promjene na organizmima uzrokovane ozračivanjem, tada se postupa u skladu s načelima veterinarsko-sanitarnog nadzora.

Ozračene životinje su vrlo sklone  sekundarnim infekcijama, osobito salmonelozama, pa je ponekad potrebna bakteriološka pretraga.

PREGLED KONTAMINIRANIH ŽIVOTINJA

PREGLED KONTAMINIRANIH ŽIVOTINJA KOD VANJSKE KONTAMINACIJE

Životinje predviđene za klanje pregledaju se prije klanja pomoću radijacijskog mjeraća, ponajbolje DR-M3 (Detektor Radijacije – Model 3). Obzirom na stupanj kontaminacije  kože, životinje se svrstavaju u 2 skupine:

   životinje u kojih  kontaminacija ne prelazi dopuštenu  granicu od 30 mr/h, odnosno 7.7 10-6 Ckg-1h-1,

   životinje koje su kontaminirane iznad navedene granice.

Nakon što su životinje kod kojih kontaminacija ne prelazi dopuštenu razinu pregledane, ako se uoče promjene koje upućuju na neku od radijacijskih ozljeda, načini se hematološka pretraga. Ovisno o nalazima, životinje se liječe ili prisilno kolju. Ukoliko se kolju, postupak s mesom mora biti u skladu s  načelima veterinarsko-sanitarnog nazora.

Ako se radi o životinjama koje su kontaminirane iznad navedene granice one se moraju dekontaminirati bilo suhim, bilo vlažnim postupkom i ponovno pregledati. Postupak dekontaminacije ćemo ponoviti ukoliko kontaminacija nije svedena na  dopuštenu razinu. Ako je dekontaminacija uspjela i životinje su kontaminirane ispod 30 mr/h, odnosno 7.7 10-6 Ckg-1h-1, te životinje idu u skupinu za veterinarsku pregled.

Životinje bez simptoma se mogu ali ne trebaju klati.  Klanje životinja koje pokazuju simptome radijacijskih oštećenja treba ih razvrstati po redu hitnosti:

teška oštećenja - treba kalati u prva tri dana,

srednje teška oštećenja  - klati kada dođu u latentnu fazu. To je tijekom prvih  10 dana.

laki stupanj oštećenja – klati u svako vrijeme

Načelo je: Klati u latentnom razdoblju, i to što prije, da  latentno razdoblje ne prođe!

Na dan klanja  životinje se ponovno dekontaminiraju i mjeri im se temperature. Ukoliko je temperature povećana, životinju nećemo klati, jer povećanje temperature prethodi uginuću.

PREGLED ŽIVOTINJA S UNUTARNJOM KONTAMINACIJOM

Životinje s unutarnjom, ili sumnjive na unutarnju kontaminaciju moraju se također prije klanja pregledati. Moraju se radiometrijski pregledati ekskreti (feces i urin) i mlijeko. Ako je moguće, tu kontrolu je potrebno obaviti  u radiometrijskom laboratoriju LARA-10 (LAboratorij RAdiometrijski – 10). Tek nakon obavljenih  pretraga može se donijeti zaključak što valja učiniti s kontaminiranim životinjama.

ORGANIZACIJE KLANJA STOKE

Životinje koje su kontaminirane radioaktivnom tvari kolju se na posebnom  mjestu gdje moraju postojati odvojeni odjeljci za klanje i skidanje kože, odjeljak za rasijecanje trupa i vađenje iznutrica, hladnjača, jama  za sakupljanje otpadnih voda, konfiskanata, kontaminiranih organa probavnog sustava s sadržajem, te odjeljak za sakupljanje koža. Klanje kontaminiranih životinja se može vršiti i na mjestu gdje se kolju nekontaminirane životinje, ali  NAKON KLANJA NEKONTAMINIRANIH.

Prilikom vađenja unutarnjih organa valja paziti da se meso ne kontaminira želučano-crijevnim sadržajem. Zbog toga je potrebno, prije vađenja  unutarnjih organa, želudac i crijeva podvezati i to na završnom djelu jednjaka i rektuma. Nakon toga valja cijeli probavni sustav ukloniti pazeći da se nigdje ne probije. Probavni sustav se stavlja u jamu za sakupljanje konfiskata. Poslije klanja životinje treba dobro oprati; mlaz vode, detergent, četka…

Nakon što se rasiječe trup životinje obavi se radijacijska kontrola polovina ili četvrtina pomoću radijacijskog mjeraća, ponajbolje DR-M3 (Detektor Radijacije – Model 3). Na osnovu mjerenja razdvojit ćemo kontaminirano meso od nekontaminiranog. Nekontaminirano meso se može koristiti bez ograničenja, a kontaminirano, ako smo u mogućnosti, treba poslati na radiometrijsku analizu u radiometrijsku laboratorij LARA-10.

OCJENA VALJANOSTI MESA  ZAKLANIH ŽIVOTINJA KOJE SU BILE OZRAČENE ILI KONTAMINIRANE

Ocjena se temelji na:

organoleptičkom nalazu,

radiometrijskom nalazu,

bakteriološkom nalazu.

 Osobitu pažnju treba obratiti na:

krvarenja u potkožnom tkivu i organima,

nekroze u probavnom sustavu, usnoj šupljini i grkljanu.

ODLUKA

Ukoliko je radioaktivnost mesa veća od 4 x 10-5Gy/h (4 mRAD/h), meso se ne smije koristiti bez obzira na eventualno odsustvo pato-anatomskih promjena. Eventualno se može koristiti nakon dekontaminacije.

Ukoliko radioaktivnost mesa nije veća od 4 x 10-5Gy/h (4 mRAD/h), a na trupu i organima nema pato-anatomskih promjena, meso se može koristiti ukoliko je bakteriološki nalaz negativan.

Ukoliko je radioaktivnost mesa veća od 4 x 10-5Gy/h (4 mRAD/h),  na trupu i organima ima pato-anatomskih promjena, a bakteriološki nalaz je negativan, meso se čuva u hladnjačama i obrađuje  kad kontaminacija padne ispod 4 x 10-6Gy/h. Meso se čuva 8 dana ako sumnjamo na kontaminaciju s I131.  Ako se radioaktivnost ne smanji  bitno tijekom 8 dana, meso se iskošta, raskomada i salamuri ili kuha. Ukoliko je bakteriološki nalaz pozitivan, organe treba neškodljivo ukloniti.

UZIMANJE MATERIJALA ZA ANALIZU

Uzorke kontaminirane produktima fisije koje namjeravamo poslati  na pretragu s LARA-10, uzimamo s mjesta najveće kontaminacije. Uzorci se uzimaju pomoću pribora za uzimanje uzoraka (ne rukama!), a osoba koja ih uzima mora bi ti zaštićena sredstvima osobne zaštite. Uzorci se šalju dobro zatvoreni u staklenim i plastičnim bocama, ili  u plastičnim vrećicama (kruti uzorci). Uz uzorke obavezno mora ići popratni dopis koji treba sadržavati ove podatke:

količina materijala (hrane) od kojeg je uzorak uzet,

vrijeme i mjesto uzimanja uzorka,

pretpostavljeni ili poznati uzrok kontaminacije,

način i vrijeme kontaminacije; ukoliko se radi o biološkom materijalu (tkivo, mlijeko, feces, urin) treba uzeti podatke o životinji, tkivu ili ekskretima, te podatke o količini ekskreta koja se dnevno luči.

telefon, adresu i email adresu pošiljaoca,

NAČIN UZIMANJA UZORAKA

Način uzimanja uzoraka ovisi o vrsti uzoraka:

VODA iz cisterni i bunara se uzima s površine i s dna. Voda se ne smije zamutiti. Uzorci se uzimaju čašom, bocom ili plastičnom posudom. Posuda u kojoj se šalje uzorak mora biti dobro zatvorena  i zaštićena. Na posudi treba biti naljepnica s podacima. Količina treba biti 0.5 dm3.

STOČNA HRANA se uzima iz gornjeg reda ili površnog sloja i stavlja u plastične vrećice s naljepnicom. Ako je  hrana brašnasta ili zrnata i smješta se u vrećice, uzorci se uzimanu s površine lopaticom ili izravno kroz stjenku  vrećice troakarom, u količini od 300g.

MESO, RIBA, SLANINA, TVRDA MAST, SIR; reže se površinski sloj, u debljini od 1 cm. Uzorci se šalju u posudama ili vrećicama, odvojeno, ako se radi o više životinja ili zajedno ukoliko se radi o samo jednoj životinji, ili istom uzorku. Više uzoraka se šalje zajedno tako da se kontaminirane strane okrenu jedna prema drugoj. Uz meso je dobro poslati i jedno cijelo rebro, 100 g jetre, srce i bubrega.

FECES I MOKRAĆA se stavljaju u staklene posude sa čvrstim čepom; uz ostalo se navede i dnevna količina izlučivanja.

MLIJEKO I TEKUĆE MLIJEČNE PREREĐEVINE se uzimaju s površine i s dna, ali prije uzimanja uzorke treba promiješati. Uzorci se stavljaju u plastične vrećice, plastične ili staklene boce u količini od 0.5 dm3.

KRUH I SVJEŽE VOĆE se uzimaju komad po komad iz gornjeg reda i šalju se u plastičnim vrećicama.

KOBASICE I KONZERVE se šalju u originalnom pakiranju ili, ako nisu zapakirane u količini od 0.5 kg.

Sakupljeni uzorci se šalju u laboratorij smješteni u prikladnu ambalažu, kako se ne bi prosuli i kontaminirali ljude i okolinu.

govedina

janjetina

mlijeko

perad

but

1-2 kg

cijelo

1-2 dm3

1-2 kg

srce

cijelo

cijelo

bubrezi

oba

oba

jetra

1-1.5 kg

cijelo

jaja

40 kom (1-2 kg)

3.7  kBq/kg je najniža radijacija koju LARA miže detektirati.

GAMASPEKTROMETRIJSKA ANALIZA je analiza kojim se uz pomoć određivanja spektra  gama zračenja  identificira radionuklid. Za analizu treba poslati  navedeni materijal (but, srce, jetru, jaja, mlijeko, bubrege).

ODREĐIVANJE RADIOAKTIVNOSTI FECESA; uzme se 1-2 kg fecesa. Ukoliko se šalju uzorci od velikog broja životinja, onda valja poslati uzorke od 3-5% životinja – 3-5 uzoraka na 100 krava.